Daggering, poznatiji kao 'suhi seks', ples je koji potječe s Jamajke, a nedavno je vijeće za komunikacije te otočke države zbog dotičnog plesa zabranilo sve eksplicitne aluzije na seks i nasilje u glazbenom eteru i televiziji.


Odluka je uslijedila nakon što su 6. veljače zabranjeni svi spotovi koji prikazuju 'daggering' - vrlo popularan plesni stil među mladim Jamajčanima koji pokretima zdjelice simulira seks. Daggering se zapravo samo uvjetno rečeno može nazvati plesom, jer se zapravo radi o simulaciji hard-core seksa na plesnom podiju uz glazbu koja u tom trenutku svira. Jedina razlika između stvarnog seksa i daggeringa je u tome što su sudionici uvjetno rečeno odjeveni, i nema penetracije kao takve.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Njegova glazba je nada i ljubav! Potrebna nam je više nego ikad!' Slika nije dostupna Seksi noćno kupanje: Rihanna s pivom u ruci i Marleyjem 'u srcu'!

Sve je započelo kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća na Jamajci sa socijalnim i političkim promjenama koje su se manifestirale na svim poljima, pa tako i glazbi. Kada je s vlasti sišla socijalistički orijentirana Narodna nacionalna stranka predvođena Michaelom Manleyjem, a vodstvo države preuzela desno orijentirana Laburistička stranka Jamajke, na čelu s Edwardom Seagom, rastafarijanski politički i socijalno orijentirani roots reggae polako, ali sigurno zamijenio je dancehall, glazbeni pravac čije teme su pretežno govorile o plesanju, nasilju, zavođenju pripadnica suprotnog spola i eksplicitnoj seksualnosti.

Dr. Kingsley 'Ragashanti' Stewart, jamajčki pjesnik, voditelj TV talk-showa i veliki zagovornik dancehall reggae kulture u jednoj od svojih publikacija naglasio je neke od imperativa ili principa dancehall kulture: dinamična interakcija s Bogom i Haileom Selassiejem, da djeluje kao forma otpuštanja stresa ili psihološkog olakšanja i kao medij za ekonomski napredak, najbolji put do nečega je i najkraći (imperativ brzine), cilj opravdava sredstvo, vanjski objekti i događaji su važniji od unutarnjih procesa, ono što se vidi je važnije od onog što se misli, ideali su promjenljivi, fluidni i prilagodljivi, i uključuje socio-egzistencijalnu potrebu da se izdigne iznad uobičajenog, ili drugim riječima – ne bude normalan.

Ok, ali što to znači na jeziku 'običnih ljudi'? Moguće vidjeti jednu veliku kontradikciju u ovoj filozofskoj tiradi o imperativima ili principima dancehall kulture. Nejasno je kako su spojivi 'dinamična interakcija s Bogom i Haileom Selassiejem' s 'ciljem koji opravdava sredstvo'? A najironičnije u cijeloj stvari da je na dancehall kulturu, koju Kingsley smatra 'Jamajčkim kulturnim modelom', više od svega utjecalo baš ono čemu je trebala biti antipod – Zapadna kultura.

I dok se Kingsley bavi dubokoumnim objašnjavanjima, možda je ovo slučaj gdje bi se mogla primijeniti procjena vođena sistemom 'stablo se po plodovima poznaje'. Dok su glavne teme roots reggae govorile o poteškoćama života u getu i ponekad ekstremnom siromaštvu, suprotstavljanu opresiji, socijalnim problemima i rastafarijanstvu, taj glazbeni pravac je usprkos tome uspio zadržati lakoću i ljepotu kojom je protkana Jamajka, njezini stanovnici i krajolici, a glavni predstavnik roots reggaea bio je i ostao Bob Marley, kojeg stvarno nije potrebno posebno predstavljati.

Iako dancehall kultura sasvim sigurno ima svoje pozitivce, originalne i kreativne predstavnike, i ne treba čitav glazbeni pravac suditi po nekoliko 'crnih ovaca', ipak ostaje činjenica su mnogim jamajčkim glazbenicima koji predstavljaju moderni dancehall zabranjeni nastupi u Americi i Europi zbog žestokih anti-gay tekstova. Daggering je isto tako jedna od 'crnih ovaca' dancehalla, i to ona zbog koje je prije nekoliko tjedana Vijeće za komunikacije Jamajke zabranila sve eksplicitne aluzije na seks i nasilje u glazbenom eteru i televiziji, tako da bi se definitivno moglo reći - nešto je trulo u 'državi' Dancehall.