U pustoši zapadne Hercegovine, na vojnom poligonu NATO saveza, devetogodišnja djevojčica Alica (Marija Stjepanović) sa svojim stricem Valentinom (Borko Perić) skuplja čahure i krhotine granata za prodaju na crnom tržištu. Zbog osiromašenog urana na metalu koji glavni likovi drže u kući, Valentin obolijeva od raka. To je kratki opis radnje novog filma višestruko nagrađivanog redatelja Dejana Šorka 'U zemlji čudesa'.
Pročitajte i ovo
Drago mi je što film ne privlači nekakve 'zlatne oči' i okuplja neke novinare ženskih revija i estradnih emisija pa da pitaju što tko nosi i tko je s kim. Ovo je baš filmski festival. U filmu debitira dvanaestogodišnja Marija Stjepanović koja je zablistala u iznimno teškoj i karakternoj glavnoj ulozi, što je svakako bio dobar razlog za razgovor s redateljem, koji je u svom filmu uspješno riješio nešto što se smatra najtežim zadatkom za redatelje uopće, a to je snimanje filma s djecom.
Filmom 'U zemlji čudesa' ste na neki način aktualizirali kontaminiranost ovih geografskih prostora osiromašenim uranom, odnosno uzrocima negativnih posljedica koje će se osjećati još godinama, kao što je slučaj i s minama.
Dejan Šorak: Ovaj film nije politički film. Ovaj film nije film koji želi optuživati bilo koga. Ako dana u Google utipkate nekoliko elemenata za traženje, pronaći ćete i stotine stranice elaborata znanstvenih konferencija gdje doista u prostoru bivše Jugoslavije, kontaminiranost uranom predstavlja problem, koji je negiran od strane vlada i vojski, odnosno svih službenih organa, ali koji doista postoji. Meni je bilo važno da ono što je poticaj ove priče, odnosno od čega kreće, bude utemeljeno u činjenicama. Evo dat ću primjer: Gogo Bogdan koji igra ulogu pročitavši scenarij rekao je da se njega osobno tiče taj scenarij, jer je u području u Hercegovini odakle je u njegovoj obitelji nakon rata silno porastao broj oboljenja.
Koliko je trajao kasting za glavnu ulogu Alice koju tumači dvanaestogodišnja Marija Stjepanović?
Dejan Šorak: Trajao je dosta dugo. Gospođa Branka Turkalj koja je dugogodišnja asistentica režije i odličan kasting direktor, podsjećam da je ona pronašla Kseniju Pajić za film 'Oficir s ružom', mi je i ovog puta jako pomogla. Ona je pronašla Mariju koja tumači Alicu. Znate bio sam poprilično očajan shvativši da cijeli film, cijeli trud, novac i rad ekipe ovisi o jednom djetetu koje je navršilo devet godina. Kakvo će ono biti, kako će sve izdržati? To je bila jedna potpuno nepodnošljiva misao.
>> 'Crnci' su prvi hrvatski ratni film oslobođen ideologije'
>> Kreativni dvojac sa 'shit detektorom'
Imali smo tu sreću da je Branka u ZKM-u u dječijem učilištu prepoznala i pronašla to dijete koje odgovara ulozi. Na filmu općenito nema puno transformacije, to se uvijek vidi. Moraš stasom, habitusom i fotogeničnošću biti taj lik, a tek se onda može razmišljati o nadogradnji. Dakle Marija je takva kakv jest odmah bila naša filmska Alica. Onda je bilo prekrasno to što se pokazala beskrajno surovo darovita. Probali smo s njom i sa svim drugim glumcima scene i ona nije imala nikakvu tremu, već su glumci imali tremu od nje.
Tko najviše?
Dejan Šorak: Gospodin Franjo Kuhar, veliki kazališni glumac je rekao: 'Čuj ona je odmah našla ulogu, a ja se tražim. Imam veliku frku od nje, možemo li mi malo sami probati, pa ćemo onda s njom? Jer kad me ona pogleda i pita, ja…' (smijeh) Tako da smo bili sigurni u talent. Ono što je bilo zaprepašćujuće jest da na probnim snimanjima nije gubila fokus. Jer možete vi imati talent, ali na setu je puno ljudi i reflektora, zatim repeticija, snimanja na preskok i mnoštvo drugih stvari, tako da je mogla pući na tome, ali je funkcionirala beskrajno dobro kao da ima bezbroj filmova iza sebe.
Ono što mi je bilo važno za kasnije je to što sam odustao od nje kao od djeteta. Odustao sam od pristupa da joj govorim simplificirane stvari, zapravo da s krive strane dolazim do onoga što hoću, nego bih joj objasnio kompliciranost te scene sa svim njenim slojevima kao da govorim Franji Kuharu, ili bilo kojem drugom odraslom glumcu. Jednostavno ima tu jednu mentalnu zrelost koju Alica ima u filmu.
Borko Perić i Tarik Filipović s opet u vašem filmu. Bili su u posljednjem 'Dva igrača sklupe'. Može li se govoriti da su oni već dio vaše stalne filmske postave?
Dejan Šorak: Da, kao i Dora Lipovčan. Ma ja sam oduševljen tim raskošnim virtuozitetom njihovog talenta i to je ono što je veliko veselje. Oni su Stradivarij na kojem je prekrasno svirati. Borko ima to jedno krasno, lijepo, dječje lice, a pored toga radi u potpunosti transformaciju, a da se ne vidi taj 'šav' koji se zna vidjeti kod mnogih drugih, a i 'fudbalerka' mu je krasno legla.(smijeh)
Kako ste zadovoljni s projekcijom?
Dejan Šorak: Jako! I drago mi je što film ne privlači nekakve 'zlatne oči' i okuplja neke novinare ženskih revija i estradnih emisija pa da pitaju što tko nosi i tko je s kim. Ovo je baš filmski festival.
