''Počelo vam je s blagim uvredama, benignim. Glupa si. Lijepa si, bolje ti je da šutiš. Sigurno ne misliš zato što si tako lijepa. Fulala si profesiju, trebala si se unovčit.
Kako su prolazile godine, tako su uvrede bile sve teže, eskaliralo je.
''Ti si kur** od svog mentora. Sve što si postigla, postigla si zato šta spavaš sa svima njima sa svoje klinike. Trebala si doći kod nas vidjeti što su pravi muškarci'', govorio joj je, prepričava.
Da je sigurno krivo shvatila, sama to tražila, izmišljala ili preuveličavala te zašto je šutjela toliko dugo i tek sad progovorila, mnogima je palo na pamet. Gotovo svaka druga ima sličnu priču i gotovo svaka je mislila slično.
''Pusti, šuti, proći će. Ti si mala riba, studentica si, moraš završiti, dobiti diplomu. Tko će stati iza mene? Ja nisam imala nikoga. Iza sebe, u smislu da su mi roditelji te struke, da su u politici. Znate kako to ide u Hrvatskoj? Ali, mislila sam si kratko će to trajat. Završit ćeš, otići ćeš i nećeš ga više nikad u životu vidjet'', kroz plač govori žrtva seksualnog uznemiravanja.
Prošlo je više od deset godina. Mlada, sposobna, obrazovana i uspješna žena plače, doslovce rida prisjećajući se studija. Škole koju je voljela i koju i dan danas voli, a koja joj je u ranim dvadesetima toliko zagorčala život, da su antidepresivi bili jedino rješenje.
''Glupačo. Krivo sve radiš. Nemaš pojma. Bolje ti je da nisi upisala fakultet, bolje ti je da nisi to mjesto zauzela. Netko drugi je mogao stajat. Na vježbama, otvoreno u grupi, pred studentima je vrijeđao. Dakle, on to ništa nije skrivao. To ništa nije bilo, kako bih vam rekla, jedan na jedan'', prepričava.
Nekoliko godina mlađa kolegica, slična priča.
''Kada bi se presvlačile u svlačionici za kirurgiju, gdje moramo obući kirurško odijelo, klompe i bijelu kutu, kolegicama je koje su bile naslonjene na stolac ili na stol, u ovom slučaju, ušao u svlačionicu i rekao kolegice, znate da ono što je na stolu, to je i ponuđeno, ispričala je druga žrtva sa vrlo sličnom pričom.
To se nije dogodilo samo jednom, događalo se stalno. Uvijek slične seksističke poruke zbog kojih su se one crvenjele. Ona je imala je snage suprotstaviti se, odlučila je da neće biti žrtva spolnog uznemiravanja. Na posljetku je postala žrtva nadmoći osobe koja je odlučivala o njezinom daljnjem školovanju.
''Falio mi je samo potpis s ambulantne klinike. Od prvog dana, otkako su započeli upisi, svaki dan sam dolazila kod njega u kancelariju. Odbijao mi je dati potpis'', govori druga žrtva.
Ali bila je ustrajna, nije se povukla, išla je dalje, ali nikada nije dobila nikakav odgovor.
''Ja sam sve to prijavila 2018. godine, ali eto ta prijava nije bila službena'', objašnjava.
Na hodnicima joj se smijao u lice. ''Da je sve to uzalud jer njemu nitko ne može ništa'', govori žrtva. Ali, sve do prije nekoliko dana. Tada je stvar u svoje ruke preuzeo čovjek koji je svima njima predavao, profesor koji je ustao protiv svog kolege i sve prijavio.
''Očito je i prije bilo prijava pa se ništa nije desilo. Ljude se, ono, prijave, onda se poslije toga svi na njih samo su nekakva ružna pačad koju svi još više maltretiraju, teško se čovjeku izložiti za takvu stvar'', govori Tomislav Gomerčić sa Zavoda za veterinarsku biologiju.
Sve navedeno događalo se na Veterinarskom fakultetu. O svemu tome nitko od odgovornih ne želi javno, poslali su tek pisanu izjavu.
''...protiv djelatnika Veterinarskoga fakulteta, kojega bivše studentice optužuju za seksualno uznemiravanje, pokrenuli postupak u skladu s općim aktima Fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu te odredili udaljenje s radnoga mjesta do okončanja postupka. Neovisno o postupku unutar Fakulteta, prema nama dostupnim informacijama, po ovoj prijavi postupaju i nadležne državne institucije'', piše u priopćenju.
Deseci žena, djevojaka, prijavljuju profesore i nadređene. U institucijama koje bi trebale biti oaza akademske elite. Srećom, istrage su krenule. Pokrenuta je lavina putem platforme #nisamtrazila. Ne samo u Hrvatskoj, diljem regije i svi su na nogama.
''Javnost reagira od vremena do vremena, i javnost onda, sve zaboravi'', izjavila je bivša premijerka Jadranka Kosor.
A nasilje se nastavlja, teško prepoznatljiva zbog maske i kape. Nekad najmoćnija žena naše zemlje, bivša premijerka, Jadranka Kosor, i sama, još kao djevojčica, bila je žrtva predatora.
''Kad sam bila djevojčica i kad je moj očuh pokušao i u tom pokušaju sam ga ja spriječila i učinila sam sve da taj čovjek nestane iz naših života. Ja sam se borila i takve sam situacija od tog slučaja rješavala sama i odmah, uvijek'', rekla je Kosor.
U svojoj knjizi opisuje kako joj se uvukao u krevet i počeo je dirati po bedrima. Premda maloljetna, smogla je snage suprotstaviti se. Tijekom karijere i novinarske i političke, kaže, takav oblik nasilja nije mogla izbjeći. Stoga se kaže i sama posvećivala borbi za strože kažnjavanje i edukaciju po pitanju rodno uvjetovanog nasilja.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
''Ja sam se i kao zastupnica, još tamo davne '98. izborila da se silovanje u braku ugradi u kazneni zakon kao kazneno djelo. Sjećam se tada, užasnih, podsmjeha mnogih mojih kolega koji su to tada problematizirali kako bi to moglo postati kazneno djelo jer, naravno, naravno žena u braku je vlasništvo muža, vlasništvo muškaraca'', objašnjava.
Tradicionalni patrijarhat s jedne strane, sram i osjećaj da su same krive s druge strane. Zato šute.
''Nikad nisam nikome. Ni svojim najboljim prijateljicama. Nitko to nije znao. Evo sad su saznale'', govori prva žrtva.
I kod onih najmonstruoznijih oblika nasilja, žrtve radije čuvaju tajnu.
''Prema podatcima, preko 95 posto žena koje su doživjele silovanje neće nekoliko godina apsolutno nikome reći o preživljenom iskustvu dok ne skupe snagu'', govori psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe.
Stoga i ne čudi da kod ponižavanja na radnom mjestu, fizičkog i verbalnog spolnog nasilja, šutnja i dalje ostaje imperativ. Jer kad kažu, prečesto naiđu na osudu i prozivanja.
''Čitajući komentare po internetu, ovaj svijet zaista je jedno, zaista gnjusno mjesto'', zaključila je žrtva seksualnog uznemiravanja na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Lažu li uistinu žrtve? Domaćih istraživanja ne ovu temu nema. No strana govore da je onih koji lažno optužuju tek dva posto.
''Ne možemo zbog do dva posto nekoga koji će, eventualno, lažno prijaviti bilo koje kazneno djelo, ne vjerovat u startu nikome i tražit da propitujemo je li istina ili ne. I još jedna stvar, niti za jedno kazneno djelo nema toliko sumnje kao za kaznena djela koja su vezana uz seksualno nasilje, mislim da to samo ukazuje na duboke predrasude koje u društvu imamo prema seksualno nasilju i prema žrtvama. I da je to ključno mjesto na kojem moramo raditi da bismo napravili ozbiljne promjene'', objašnjava Mamula.
Sadašnji zakon, za samu je žrtvu, otegotna okolnost.
Pročitajte i ovo
''Po zakonu trenutnom je da to ide po prijedlogu žrtve i to mora biti u roku od tri mjeseca od trenutka počinjenja ili saznanja za počinitelja. Žrtva vrlo teško tome progovori nakon pet, sedam godina ili 10 godina i to će vaši slučajevi pokazati s kojima ste razgovarali, da oni s odmakom od nekoliko godina teško razgovaraju o tome'', govori pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić.
Upravo je zakon nešto na čemu se trenutačno radi, točnije o njemu se počelo sve glasnije govoriti.
''Da ne bude na prijedlog žrtve nego da bude po službenoj dužnosti za što već postoje indicije i da se ministarstvo pravosuđa i uprave sprema i daosnujemo radnu skupinu'', komentira psihologinja Maja Mamula.
Time bi se zakonski rok za prijavu produljio na deset godina. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kaže, obraćale su joj se mnoge žrtve. Ni same nisu bile sigurne što im se dogodilo, bile su uvjeravane da se radi o normalnom, zdravom humoru. A ipak, osjećale su se loše pa ni same nisu znale što krivo rade i gdje je granica između šale i nasilja.
''Onog trenutka kada žrtva kaže ne i kada izrazi nelagodu, a takvo djelo se nastavi, tada govorimo o seksualnom uznemiravanju'', govori pravobraniteljica Ljubičić.
Edukacija od malih nogu, zakonski okvir, konkretna pomoć žrtvama. Jedini su način da, ako jednom i postanu žrtve, ne ostanu žrtvama cijeli život. Rijetki su slučajevi koji završe na sudu, premda stručnjaci tvrde, ima i odluka sudova koje su išle u korist žrtvama, ujednačene sudske prakse nema. Kao i u slučajevima zlostavljanja unutar crkava koje to rješavaju premještanjem nasilnika, mnoge i civilne organizacije poput tvrtki, institucija i škola tako rješavaju problem.
Pročitajte i ovo
''Način ponašanja koje imaju na jednom radnom mjestu, odlaskom s radnog mjesta, to isto ponašanje perpetuiraju i na drugom radnom mjestu, u novom okruženju, što znači nove mlade, žrtve, neiskusne osobe. Osobe koje iz straha neće prijaviti iz nekih osobnih strahova. Dakle, ima ih spektar. Neće ih prijaviti i imat ćemo ponovno istu situaciju. Ista osoba, samo drugo okruženje'', objašnjava Višnja Ljubičić.
Policija provodi istragu na nekoliko adresa. Samo na Veterinarskom fakultetu, prijavu je dosad podnijelo devet sadašnjih i bivših studentica. Profesor kojeg optužuju je suspendiran. Sada, kada je sve izašlo u javnost. Ranije, kada bi netko od kolega profesora i reagirao u namjeri da zaštiti studentice, pomaka nije bilo.
''Čak i moji profesori su ga zvali i rekli da me ostavi na miru, da nisam ništa napravila i što su oni više govorili da se mene ostavi na miru, to je valjda njemu bio još jači poriv da me zlostavljao'', govori druga žrtva spolnog uznemiravanja.
Svjedokinja s početka priče kaže, kada je čula ispovijesti drugih, smatrala se sretnicom. Jer tvrdi, ono što su one prolazile bile je i gore, kao da ovo nije dovoljno zastrašujuće.
''Ti si nitko i ništa. Ja sam jedan ugledni docent i kirurg. Kad vam sam on to kaže, onda znate da nemate se kome zaista obratit. Da dolazim na konzultacije u njegov ured, da vidim što je pravi muškarac, a ne za razliku od mojih kolega u klinici u kojoj sam radila. Bila sam njihova kur**. To su kolege koje su mene iznimno cijenile. I onda, samo zato što ste žensko se podrazumijeva da ne možete ništa sa svojom pameću i svoje dvije zdrave ruke napravit, nego ste automatski nečija kur**'', govori žrtva.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Osuđivati žrtve jer su trpjele dugo vremena misleći proći će, pljuska je svima nama jer smo društvo koje tolerira provokaciju, spolno uznemiravanje, društvo u kojem je to fora. S druge strane, svi mi znamo za priču neke 17-godišnje djevojke, koju je šef u restoranu dodirivao, hvatao, govorio vulgarnosti, pozivao na piće, a ona je šutjela jer su joj roditelji radili na istom tom mjestu, jer ju je bilo strah za egzistenciju obitelji. Svi znamo i za mlade samohrane majke kojima su nadređeni slali poruke, uvredljive, opisujući što bi im radili i čime, pratili ih, progonili, a one, one su šutjele i danas šute. Opet vam se sve čini kao šala. Samo na trenutak zamislite, da se tako nešto dogodi vašoj sestri, vašoj supruzi, vašem djetetu.
Prestane biti smiješno, zar ne?
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
Emisija koja svakog četvrtka mijenja društvo nabolje, Provjereno, kao i urednica i voditeljica Provjerenog Ivana Paradžiković, u utrci su za medijsku nagradu Zlatni studio u kategorijama Najbolja TV emisija i Najbolji TV voditelj/voditeljica.
Podržite ih svojim glasom, a kako to učiniti saznajte ovdje.
