Dvije montažne kuće, jedna do druge i put između kojim obitelj Očko jedva može proći.
''Ja sam htjela suicid napraviti. I bila bih ga napravila kada sam zvala pravobraniteljicu dali su mi psihološku pomoć. Jer naprosto meni su živci puknuli'', prepričava mama Božena.
Naoko idiličan put, no dvije su obitelji zbog njega zaratile.
''Bila je jedna prilika, situacija kada je, više se ne sjećam iz kojeg razloga. Nikakvog posebnog, rekla mojoj majci - ja sam već ubila. I tebe ću ubiti. O tome postoji zapisnik na policiji u Pregradi'', govori kćer Ana Marija.
Sve je počelo 2019. godine
Njihovi susjedi, obitelj Drašković sudskom su odlukom iz 2019. godine dobili školsku parcelu veličine 507 metara kvadratnih. Na istoj je parceli i Boženina kuća, no susjeda je sve ogradila žicom i time ograničila put obitelji Očko do svoje kuće.
''A sad ste i sami vidjeli da jedva možete pješice proći, a kamoli vatrogasci, Hitna pomoć odnosno i mi sa automobilima kao što smo uvijek mogli'', objašnjava Ana Marija.
Svjedoci tvrde da ograde nikada nije bilo.
''Kako pamtim je postojao. Nikad nije bilo ovdje ograde. Nikad nije branjeno bilo kako ja pamtim. Skroz je bilo slobodno. To kako je cvijeće, sve je bilo slobodno'', rekao je susjed.
''Svi mi kažu - Božena, kako to si mogla dozvoliti. Pa nisam ja ništa dozvolila jer me nitko ništa nitko nije ni pitao. Nitko nije pozvonio na vrata - dođite mi mjerimo, nećete imati puta'', komentira Božena.
Cijela priča počinje 2000. godine. Boženina susjeda Julčka Drašković kupuje na javnoj dražbi od općine Hum na Sutli montažnu kuću površine oko 50 metara kvadratnih za, i u to vrijeme, nevjerojatnih 60-ak tisuća kuna. Kuću, ali ne i zemljište koje je tada bilo vlasništvo lokalne škole.
''Nekad si mogao biti vlasnik kuće koja je izgrađena na nekom zemljištu, a nisi bio vlasnik zemljišta'', objašnjava odvjetnik Ivan Mračić.
Zemljište 2000-ih i dalje stoji kao vlasništvo škole. U međuvremenu novi susjedi pokreću sporove za koje Božena, tvrdi, nije ni znala. I odnedavno se upisuju na cijelom zemljištu, a Božena ostaje bez prilaza kući. Obitelj Očko za cijelu ovu situaciju proziva Zvonka Jutrišu, općinskog načelnika u Humu na Sutli. Koji tvrdi – ''nemam ništa s tim''.
''Mi ne rješavamo ničije prilaze. Ja vam pojma nemam o tome. I s razlogom smo ljuti kad nas netko proziva za nešto što nema veze s općinom'', govori Zvonko Jutriša.
Možda i nema, no u zapisniku iz suda zabilježen je iskaz Anice Kovačić, općinske pročelnice, koja je u sudskom postupku oko zemljišta svjedočila.
''Ona ako je i sudjelovala bilo gdje i dala bilo kakvu izjavu, ona ne može biti meritorna u smislu općine'', rekao je Jutriša te dodao da on nije bio pozvan, nije ju slao, ali niti priječio da ode na sud.
Prebacivanje odgovornosti
''Ja sam dala iskaz na tom sudu u kontekstu jer me se pitalo u svezi sklopljenog ugovora. U zapisniku iz suda jasno stoji da je tužiteljica 2000. godine na javnoj dražbi kupila od općine Hum na Sutli montažnu kuću površine oko 50 metara kvadratnih te da od tada posjeduje zemljište oko kuće koje obrađuje i uređuje'', ograđuje se Anica Kovačević.
Upravo taj argument, da kupac kuće održava zemljište, bio je i razlog zbog kojeg su Draškovići dobili spor 2019. godine. Sudska presuda temeljila se na dosjelosti, to jest stjecanjem prava vlasništva neprekidnim posjedovanjem te stvari kroz određeno vrijeme. Sud nije uopće utvrđivao niti ga je zanimalo živi li na tom posjedu još netko.
''Sud nije ovlašten razmatrati bilo koja druga pitanja koja prelaze okvire postavljenog tužbenog zahtjev. Parnični postupak bude okončan presudom koja uređuje odnose između dvije određene stranke i samo se na njih odnosi'', objašnjava odvjetnik Ivan Mračić.
Geodet Radovan Pavić koji je radio parcelizaciju zemljišta tvrdi kako je napravljen elaborat prema uvjetima kakvo izdalo Ministarstvo graditeljstva. Boženu i njezinu kuću, nije ni spomenuo. Pitali smo ga, kako je iz elaborata ispušten prilazni put, no odgovor nismo dobili.
''To morate pitati pravnike. Postoji inače, ali o tome mi nemamo kaj raspravljati jer služnost puta je bila, da li je bila, nije. U to ja apsolutno ne ulazim'', rekao je geodet.
''Meni bi apsolutno logično bilo da je netko rekao - tu postoji još jedna ista montažna kuća u kojoj žena živi dvadeset godina duže nego što vi živite. Možda bi se nju trebalo pitati. Mene zanima da moja mama ima zakonskih 3,30 širine puta do svoje kuće. Šta je zakonom propisano'', komentira Ana Marija.
Četrdeset godina imale su put. Sada, tek prolaz u kojem se dvoje ljudi ne mogu mimoići. Pravnik Mračić tvrdi, u Boženinom slučaju, očito da je došlo do greške u koracima.
''Pristup nekretnini je faktička stvar, njega u naravi ili ima ili nema. Tako da su u ovom konkretnom slučaju ove primjerice stranke, ove sigurno nisu izgubile sudskom odlukom nego su ga izgubile na terenu kada je netko pregradio, zagradio, ograničio im pristup'', govori odvjetnik Mračić.
''To je zemljište, ponovno ponavljam, u vlasništvu škole, pod ingerencijom županije. I adresa je eventualno županija ili škola'', pravda se načelnik općine.
Od adrese do adrese - odgovora nema
Pa smo išli redom. Stjepan Bručić, pročelnik Odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, rekao je da će nam se javiti nakon što prouči dokumentaciju vezanu uz ovaj slučaj. Nismo ga uspjeli dobiti, a niti naći na radnom mjestu tijekom radnog vremena. Otišli smo i do škole. Ravnateljica nije htjela pred kameru, već isključivo telefonski.
''Mi smo uložili prigovor, zapravo očitovanje parcelacijski elaborat gdje nam se činilo da nije poštivan naš prvi dogovor da se uvaži i naš prijedlog parcele'', rekla je ravnateljica Biserka Špiljak.
Škola je naime 2011. godine dala napraviti prijedlog parcelizacije kako bi se riješili imovinski odnosi i prilazni putevi za obje kuće. Taj prijedlog misteriozno je nestao 2013. godine. Obitelj Drašković je tužila školu zbog zemljišta na kojem je njihova kuća. Taj sud je škola izgubila. Njime se Draškovići upisuju kao vlasnici, a Božena gubi prilaz kući.
''Kako je ona to ishodila, sa školom, sa županijom, sa Uredom za graditeljstvo. To je njihov problem'', izjavio je načelnik Zvonko Jutriša.
Obitelj Drašković posjetili smo nekoliko puta tijekom dva dana. Nisu nam otvarali vrata.
Ana Marija tvrdi, načelnik općine i susjedna obitelj se očito dobro poznaju. Jer kako kažu, njihova kćer Sara Kolar zaposlena je, slučajno ili ne, baš u općini. Načelnik u tome ne vidi ništa sporno. ''Kakve to veze ima'', rekao je načelnik.
Nakon više pokušaja da stupimo sa susjedima u kontakt, nazvali smo istu tu kćer. Kratko je telefonski prokomentirala.
''Niti su ikada imali tamo cestu. Mislim da je to sasvim jasno. To nije uopće sporno jer postoje fotografije prije 10, 15 godina da je tamo uvijek bio nekakav put u travi, nikakva cesta. Ako ste bili tamo vidjeli ste da nikakva žica nije postavljena, da gospođa i dalje ima otvoren put'', rekla je Sara Kolar putem telefona.
Ona tvrdi jedno, Ana Marija drugo.
''Evo, tu je vidljivo. Ovo vam je fotka od prije postavljanja ograde gdje se vidi da nema ničega i da je put bio slobodan'', kaže Ana Marija Očko.
Stanari Druškovca Humskog su ogorčeni. Kažu da su u mjestu svi jedni drugima pomagali. Ne razumiju zašto se najbliži susjedi, čije dvije kuće dijeli manje od par metara ne mogu dogovoriti oko puta.
''Da ograđujemo čovjeka pred kućnim pragom. Čovjeka zagradite. Da nemre ući. Nije dobro'', govori susjed.
Obitelj Očko, u svoju se kuću doselila 80-ih. Otac obitelji dobio ju je od škole kao prosvjetni radnik. Četrdeset godina kasnije nemaju prilazni put do kuće. No, ne misle odustati.
''Prvenstveno radi moje mame, a drugo radi uspomene na mog oca koji je bio cijenjeni prosvjetni radnik kojega je voljela cijela ova zajednica. I iz tog razloga'', objašnjava Ana Marija.
Članovi obitelj Očko sve se teže podnose nezainteresiranost institucija. Ana Marija u međuvremenu je oboljela od karcinoma dojke.
''I sigurno je da stres ne pridonosi tome da mi stanje bude ok'', govori.
''Najradije bi da me nema, ali ja imam djecu. Ne da se osjećam bespomoćno. Ja sam na tabletama za živce'' rekla je Božena Očko.
Njihova priča jedna je od onih u kojim je država i lokalna zajednica pokazala nesposobnost upravljanja bivšom društvenom imovinom. Imovinom bez koje su korisnici preko noći ostajali na cesti. Krov i dalje imaju nad glavom.
Jedino što do njega, u slučaju opasnosti, hitna, ili vatrogasci ne mogu. Jer je netko radio kako je htio. Ignorirao njihovo postojanje. I što je najgore sve to, i sudski im je pošlo za rukom. Zasad. Jer shvatile su Ana Marija i Božena, da od povlačenja za rukav nema koristi. Odlučile su stoga krenuti u pravnu bitku dokazivanja prava koje su imale desetljećima.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr