Od 14 do 38 posto populacije Sredozemlja živjet će u područjima s nestašicom vode.
Pročitajte i ovo
Zimi će sniježiti uglavnom na visinama od 1500 i 1700 metara, a ne kao do sada - od 1300 metara.
Rezultati su to rada 16 istraživačkih instituta u Europi o utjecaju globalnog zatopljenja na okoliš i stanovništvo u Europi do 2080.
»Znatan porast temperature od početka industrijalizacije, smanjivanje leda na polovima i drugi pokazatelji potvrđuju da je došlo do globalnog zatopljenja zbog ljudskih djelatnosti, iako će i dalje biti skeptika koji će reći da je to normalan prirodni ciklus. Razina ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova u atmosferi previše raste da bi se mogla pripisati prirodnim učincima«, kaže meteorologinja Ivana Herceg Bulić iz Geofizičkog zavoda Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Međunarodna grupa za klimatske promjene (IPCC) istaknula je 2005., druge najtoplije godine nakon 1998., da su klimatske promjene najvjerojatnije rezultat ljudskih aktivnosti, a posljedica su češće poplave i suše, olujni vjetrovi i toplinski valovi, pogotovo u urbanim sredinama, te smanjivanje površina pod ledom.
Svi smo odgovorni za globalno zatopljenje. Ono što mogu napraviti pojedinci u svakodnevnom životu je odvojeno prikupljati otpad radi njegove reciklaže, manje koristiti osobne automobile, štedjeti toplinsku i električnu energiju boljom izolacijom stanova, smanjiti temperaturu svoga stana za jedan stupanj, kupovati štedne žarulje i kućanske uređaje, optimalno koristiti vodu, jesti manje mesa, jer je intenzivni uzgoj životinja veliki zagađivač stakleničkim plinom metanom, te podupirati programe za zaštitu prirode.
Krajem rujna 2005. protezanje arktičkog morskog leda bilo je 20 posto manje od prosjeka 1979-2004.
Zabilježeno je i smanjenje površine glečera na Alpama.
Strašni pak uragani, potresi, toplinski valovi, suše i poplave već su obilježili početak 21. stoljeća.
Svjetska meteorološka organizacija u svojoj je ocjeni globalne klime 2005. istaknula da se globalni trend zatopljenja nastavlja.
U posljednjih 100 godina prosječna temperatura na Zemlji porasla je od 0,4 do 0,8 stupnjeva Celzija zbog izgaranja fosilnih goriva te porasta stakleničkih plinova.
Da je riječ o znatnom povećanju temperature, govori podatak prema kojem je prosječna temperatura na Zemlji u ledeno doba bila niža od današnje prosječne temperature za četiri stupnja.
»Svi izračuni koje daju kompjutorski modeli na osnovi različitih pretpostavljenih scenarija, od blagih do katastrofalnih, pokazuju porast temperature od jedan do sedam stupnjeva u idućih 100 godina«, ističe Ivana Herceg Bulić.
To će dovesti do intenzivnog topljenja leda na velikim površinama Sjevernog ledenog mora, a možda i vječnog leda Antarktika, do poplava uzrokovanih podizanjem razine mora i rijeka zbog otopljenog leda, zatim promjena u količini i rasporedu oborina, pa će sjeverna područja Zemlje biti kišovitija, a južna sušnija.
»Topljenje alpskih glečera kratkoročno bi izazvalo veći protok vode u rijekama srednje Europe te poplave, ali dugotrajno manji protok, što bi dovelo do suša i na sjeveru Europe«, objašnjava Ivana Herceg Bulić, dodajući da bi ekosustavi južne Europe mogli postati sve sličniji pustinjskima.
Životinjski i biljni svijet pokušava se prilagoditi tim promjenama, tako da svoja staništa seli sjevernije radi postizanja istih uvjeta koje je imao prije zatopljenja.
A kada se više neće imati gdje pomaknuti, nestat će. Svakog desetljeća biljne vrste pomiču se na sjever za jedan do četiri metra. Vegetacijsko razdoblje produljilo se za 10,8 dana, od 1959. do 1993.
Šume se i dalje nemilice sijeku.
Time se osjetno smanjuje vegetacija raspoloživa za apsorpciju ugljičnog dioksida iz zraka, što dovodi do povećanja koncentracije tog stakleničkog plina i s tim povezanog zatopljenja.
Godišnje se uništi 13.000 četvornih kilometara brazilske kišne šume Amazone, nazvane i »plućima svijeta«. Posljedice su nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta, ugrožavanje opstanka tamošnjeg stanovništva, erozija i požari, a godišnje se u atmosferu ispusti do 80 milijuna prostornih metara ugljičnog dioksida.
»Tropske kišne šume utočište su vrsta za koje uopće ne znamo da postoje. Tamo su optimalni uvjeti za razvoj biljnih i životinjskih vrsta, jer se prema polovima bioraznolikost smanjuje«, kaže Boris Hrašovec sa Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarstvo.
»No, i kada bi se koncentracija ugljičnog dioksida smanjila, njegov utjecaj još bi se stoljećima osjećao na Zemlji«, ističe Ivana Herceg Bulić.
Velik dio ljudi još se uvijek nada da će atmosfera ublažiti predviđene posljedice.
Međutim, više nismo u situaciji da se nadamo i ništa ne poduzimamo.
