Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Perfekcionisti su skloniji mogućnosti obolijevanja od iritabilnog kolona nakon preboljele crijevne infekcije, ustanovili su znanstvenici sa Sveučilišta Southampton koji su o povezanosti stresa s ovom bolešću razgovarali sa 620 osoba koje boluju od gastroenteritisa.


Gastroenteritis je upala tankog crijeva koja izaziva grčevitu abdominalnu bol, proljeve, a nekad i krvarenja.

Vezani članci Vranjic - 1 Mjesto koje hoće živjeti: Stanovnici malog mjesta kod Splita mjesecima upozoravaju na incidente koji im ugrožavaju zdravlje Kakav nered - 4 Objavili tužne i uznemirujuće slike nereda u kojem žive, hitno im je potrebna pomoć

Osobe koje su se "preforsirale" u nekom poslu ili su bile tjeskobne bile su i podložnije razvoju iritabilnog kolona, najčešće gastrointestinalne bolesti, čiji je uzrok promjena intestinalnog motiliteta pri čemu važnu ulogu igraju psihološke promjene.

Znanstvenici smatraju da studija, čiji su rezultati objavljeni u
časopisu "Gut", može objasniti zašto se kod nekih osoba nakon infekcije crijeva razvije iritabilni kolon.

"To su najčešće osobe koje imaju visoka očekivanja od sebe i drugih i smatraju da sve što naprave mora biti savršeno", objasnila je dr. Rona Moss-Morris koja je vodila istraživanje. 

Kod svakog desetog pacijenta razvije se bolest iritabilnog kolona nakon bakterijske crijevne infekcije, unatoč tomu što je osoba ranije bila u potpunosti zdrava.

Takve infekcije najčešće uzrokuju upale i gnojne čireve u crijevima te u nekim slučajevima mogu uzrokovati povraćanje i krvarenje iz rektuma.

Osobe koje su dobrovoljno sudjelovale u istraživanju i kod kojih je dijagnosticiran iritabilni kolon, liječnicima su se žalile na visoki stupanj stresa, tjeskobe i psihosomatske simptome, za razliku od onih kod kojih se ovo stanje nije razvilo. 

"Ovdje nije riječ o hipohondrima, nego o osobama koje su jednostavno imale negativan stav prema simptomima svoje bolesti", rekla je dr. Moss-Morris, ponovivši kako je riječ o osobama s visokim očekivanjima prema sebi samima i svemu što čine. 

Sugerirala je kognitivno-bihejvioralnu terapiju koja bi kod ovakvih ljudi mogla postići značajne rezultate, istodobno kazavši kako to ipak ne znači da je kod iritabilnog kolona problem u potpunosti psihološke prirode.