"Dobijeni podaci i rezultati drugih studija idu u prilog preporuka da djeci treba ograničiti gledanje televizije i ograničiti im unos hrane dok prate televizijski program", ističe dr. Jennifer L. Temple i njezini kolege suradnici u studiji.
Temple i njezin tim istraživali su kako televizija utječe na pojavu "habituacije na podražaje hrane".
Habituacija kao proces smanjivanja reakcija na ponavljane podražaje dovodi do toga da osoba koja se redovno opskrbljuje hranom, habituacijom odnosno privikavanjem na hranu gubi interes za jelom čim utaži glad.
Međutim, novi podražaj prekida taj proces habituacije i osoba će ponovo početi jesti, kad i nije gladna. Ako se pažnja osobe usmjeri na nešto drugo, onda i podražaji koji nisu hrana mogu prekinuti proces habituacije na jelo i osoba će početi jesti i kad nije gladna.
To se događa u slučaju kada je pozornost djece skrenuta
nečim novim, u ovom slučaju gledanjem televizijskog programa, utvrdili su znanstvenici.
Proučavajući skupine djece normalne težine u dobi od 9 do 12 godina, voditelji studije utvrdili su da su djeca konzumirala 500 kalorija više te više vremena provela u jelu dok su gledala kontinuirani televizijski program.
Za razliku od njih skupina djece koja nisu gledala televiziju, nego su rješavala kompjutorske zadatke ili pak gledala televizijske sekvence koje su se stalno ponavljale, konzumirala je manje hrane.
