Razgovor s Aleksandrom Battistom Ilićem, dekanom ALU, konceptualnim umjetnikom i začetnikom Community Art-a u Hrvatskoj

Projekt Ilica Q'ART doveo je u središte grada stotinjak različitih programa: predstava, izložbi, radionica, filmova, koncerata, gastro događanja, književnih događanja, dječjih mozgaonica…

Zašto baš projekt u Ilici?

Ilica je prva moderna ulica grada Zagreba, njegova glavna ulica ujedno i najpoznatija, kroz nju se pisala povijest i umjetnost grada. U njoj je rođen Vatroslav Lisinski, tu je atelje imao Tošo Dabac, iz nje je krenula cijela konceptualna scena, Grupa šestorice autora, Braco Dimitrijević u Frankopanskoj, a ne zaboravimo da je baš na Ilici konceptualni umjetnik Tom Gotovac imao svoj svjetski proslavljen performance pod nazivom: Zagreb volim te, kad je razodjeven hodao Ilicom i ljubio asfalt Zagreba. Upravo u ovoj ulici nalazi se i Akademija likovnih umjetnosti na kojoj su gotovo svi najznačajniji hrvatski umjetnici stekli svoje obrazovanje, čak je i Marina Abramović bila tu na poslijediplomskom studiju. S druge strane, unatoč tako velikom značaju ulice, zanemaruje se takva baština i kvaliteta života u samom srcu Zagreba. Zagreb je grad koji je oslonjen na Medvednicu i puno više živi uz nju nego uz obale Save.

Često se uz ovaj projekt spominje i Community Art. Koliko je on važan za razvoj nekog grada?

Sinonim za community art je rad u zajednici, civilizacijski doseg. Naime i umjetnost i kultura, kao i javne institucije kao što je Sveučilište, osim svog bazičnog sadržaja imaju misiju djelovati u zajednici na dobrobit njenih stanovnika. Kao nastavnik na Sveučilištu i kao umjetnik vjerujem u tu misiju. Ta integracija sa zajednicom može se provoditi znanjima i kompetencijama koje akteri imaju, pri čemu koriste umjetničke alate, komunikaciju, geste kojima se provodi dijagnostika i utvrđuju problemi, odnosno neuralgične točke u zajednici. Umjetnost je zapravo medij koji to osvještava, a s druge strane je posrednik između različitih zainteresiranih strana kako bi se pronašla najkvalitetnija rješenja i kako bi se potaknula međusobna komunikacija. Samo umjetnicima zbog njihove autentičnosti i nepripadanja interesnim grupama dopušta se izražavanje putem umjetničkih sloboda i to je u zajednici kao takvo prihvaćeno - to je standard i zato je jako važno da umjetnici koriste svoju autonomiju da djeluju i da služe zajednici u pozitivnom smislu.

Kultura i umjetnost važne su za razvoj nekog grada. Naime kultura je glavni proizvod Europe i po tome je ona konkurentna u cijelom svijetu, od kulture življenja, (primjer su Danci koji su tome čak dali naziv hygge) kad napredni narodi brandiraju svoj način života i tradiciju, pri čemu su im ključne kultura i umjetnost. Kultura se u razvijenim ekonomijama prelijeva u svaki proizvod i znatno mu povećava dodanu vrijednost. S jedne strane kroz brandiranje i same kulture iz koje proizvod dolazi do dizajna koji direktno oblikuje i stvara ključnu emociju nekog proizvoda. To se osobito vidi i u turizmu. U Hrvatskoj nažalost imamo gospodarstvo i turizam niske dodane vrijednosti u kojem većinom ekonomiju baziramo na najamnom radu i osnovnim resursima - uglavnom prirodnim. Vrlo je često i obavljanje poslova za neke strane industrije gdje je dodana vrijednost njihova, a ne naša. Najbolji primjeri, odnosno apsurdi su da se ispiljena daska u Hrvatskoj smatra proizvodom, a imamo jako kvalitetno drvo, dok se potencijal našeg drveta ne koristi za izradu vrhunskih proizvoda ind. dizajna. Drugi apsurd nam je turizam, kao glavna grana ekonomije u Hrvatskoj, koji se još uvijek bazira većinom na suncu i moru, što je nedostatno. Smještaj i krevet ne privlače turiste, jer to imaju i kod kuće, nego žele specifični doživljaj i specifičnu kulturu zbog vlastitog novog iskustva i novog doživljaja.

Integracija kulture u sve aspekte života direktno pridonosi većem gospodarskom razvoju, znatno povećava dodanu vrijednost, nova zapošljavanja, direktno privlači turiste željne kvalitetnijih sadržaja, koji su spremni dulje boraviti i taj doživljaj i više platiti. Izvan uobičajene sezone kultura je isto tako glavna poluga za kreiranje dodatnog interesa turista i dodatno produljenje sezone. Što se tiče grada Zagreba, za koji se govori da u zadnje vrijeme bilježi porast turizma, njegova realna atraktivna dimenzija je 2 kilometra kvadratna, jer od Frankopanske prema zapadu grad već odumire i upravo se u njemu nalazi najveći broj napuštenih prostora.


Što bi po vašem mišljenju trebalo poduzeti da se čim prije nasele prazni prostori u centru grada ?

Naš prvi korak, u kojem se trenutno nalazimo, je komunikacija, da osvijestimo važnost tog problema, dijagnoza. Drugi korak je sa svim zainteresiranim stranama pronaći modele i kriterije korištenja. Zahvaljujući iskustvima naših partnerskih gradova Pariza i Amsterdama, vidimo pozitivne primjere, no isto tako i njihovo iskustvo pogrešnih koraka. Ukratko, imamo odličnu podlogu za pronalaženje odličnog modela upravljanja tim prostorima. Ali kao što znamo, sadržaj iz gradskih središta otišao je u shopping centre i teško je ljudima nametati odakle da vode posao. Tu je sad ključna uloga, kulture, umjetnosti i kreativnog sektora, jer on vapi za takvim prostorima, a istovremeno će pružiti upravo taj kvalitetan sadržaj koji je nestao. Ono što je najvažnije istaknuti - time se postiže sasvim druga razina kvalitete života. Jedan dio će se gospodarski razvijati i dalje kao što je to slučaj s glazbenom industrijom, ali je ključno saznanje da bazu u kulturi i kreativi daje upravo ovaj istraživački, socijalno osviješteni, eksperimentalni vid umjetnosti i ona se nikad ne smije otjerati iz središta grada i javnih subvencija.

Cilj je stvoriti dugoročno održivi sustav, jer umjetnost, kultura, no i kreativni sektor, rade i stvaraju u tim prostorima, pri čemu je važno uključiti i predstavnike gradske i državne imovine i privatnike – sve zainteresirane strane, kao i korisnike – javne institucije pa sve do pojedinaca umjetnika koji se bave stvaranjem.

Nalaze li umjetnici svoje tržište i kako se s njim nose?

Treba razlikovati različite vrste tržišta od tržišta umjetnina, tržišta primijenjene umjetnosti, dizajna, glazbe, filma - kod glazbe i filma to su složeni sustavi koji funkcioniraju poput bilo kojeg drugog proizvoda, a tu je i problem nakladništva vidimo da se traže različita rješenja. Predmete primijenjene umjetnosti (male umjetničke manufakture) ljudi vole kupiti kako bi uljepšali svoj životni prostor, dizajn se sve više počinje integrirati u industriju i vidimo njegov značaj na primjeru Rimca u autoindustriji i industriji namještaja. Što se tiče vrhunske umjetnosti, ne postoji uređeno tržište umjetnina kao što ne postoji sustavna porezna politika kao niti razvijen sustav poticaja za ovaj umjetnički tržišni segment. A kakav je njegov potencijal govori činjenica da od ukupnog kreativnog i kulturnog sektora upravo tržište umjetnina, aukcijske kuće i muzeji pridonose BDP-u Europe gotovo jednako kao i cjelokupna autoindustrija. Umjetnost, kreativnost i tehnologija se uvijek isprepliću. Vidjeli smo kakve je fantastične rezultate sustav poticaja dao u filmskoj industriji u Hrvatskoj s dolaskom svih svjetskih koprodukcija. Kultura nije trošak nego generator gospodarskog i društvenog života.

Kakva je veza između umjetnosti, kreativnog sektora, gospodarstva i novih tehnologija?

Veza umjetnosti s novim tehnologijama, kao i znanosti, oduvijek je bila vrlo bliska, zajedno se razvijaju, tako da je kod niza tehnoloških proizvoda teško razdvojiti što je kreativna industrija, a što tehnologija. Čak je i tvorac najjače svjetske kompanije Apple, Steve Jobs, rekao „..Ja ne zapošljavam kompjuterske geekove, nego umjetnike fascinirane tehnologijom.“ Ali najznačajniji je ipak aspekt socijalne inovacije, raznih percepcija, simboličko mišljenje i komunikacija najsloženijim sustavom komunikacije, a to je osjećaj i emocija koje umjetnost stvara.

Što očekujete od ovogodišnjeg izdanja Projekt Ilica Q'ART?

Naše želje su se ostvarile, jer je projekt dobio nevjerojatnu medijsku podršku i s time smo dobili solidnu pregovaračku poziciju za daljnje korake.

Nama je cilj i vrhunska umjetnost s kojom participiramo u svijetu, no istovremeno i povećanje kvalitete života u zajednici u svim sferama.