Znanstvenici u Stanfordu, Georgiji i Pennsylvaniji pratili su promjene ljudske DNA u evoluciji i došli do zanimljivih otkrića. Usporedili su ljudski gen s onim od čimpanza i pronašli oko 510 dijelova koji su ostali sačuvani kod naših rođaka primata, a koji su kod ljudi s vremenom izbrisani. Znanstvenici su se koncentrirali na dvije pojave nestale s vremenom, na kost u penisu i na rast posebnih područja u mozgu.
Pročitajte i ovo
'Pokušavamo naći molekularnu bazu čovjeka. Cilj nam je jako ambiciozan, no živimo u posebnom vremenu u kojem posjedujemo kompletnu vlastitu gensku sliku kao i sliku naših bliskih rođaka primata. Zahvaljujući tome, možemo pronaći i saznati sve ono što nas razlikuje od drugih organizama', kazao je za BBC David Kingsley sa Sveučilišta u Stanfordu.
>> Mrki pogled je posljedica pećinskog instinkta
Kost probijala 'čep za parenje'
S vremenom gubitak kosti doveo je do lakše kopulacije sa ženom i povezano je sa stvaranjem jače povezanosti između parova kao i do razvoja veće brige očeva nad svojim potomstvom Kost u penisu bila je u obliku bodlje i pronađena je kod mnogih sisavaca. Uloga kosti je još pod upitnikom i vjerojatno je kod različitih vrsta imala različite uloge. Moguće da je pojačavala stimulaciju mužjaka tijekom parenja, a znanstvenici pretpostavljaju kako je malena kost sudjelovala i u induciranju ženske ovulacije kod manjeg dijela vrsta. Također, postoje dokazi kako je kost znala dovoditi i do ozljeđivanja ženki.
Isto tako, znanstvenici nagađaju kako se kost u penisu razvila kako bi se spriječilo stvaranje 'čepa za parenje', odnosno, ljepljive izlučevine koji su neki mužjaci odlagali u ženkin genitalni trakt kako bi blokirali i spriječili druge mužjake u mogućoj oplodnji 'njihove ženke'.
'Pretpostavljamo kako je kost u penisu zapravo otklanjala i probijala taj čep kojeg su postavili prethodni mužjaci', tvrdi profesor Kingsley. Vjeruje se kako je nestanak kosti povezan s promjenama u udvaranju ženki. S vremenom gubitak kosti doveo je do lakše kopulacije sa ženom i povezano je sa stvaranjem jače povezanosti između parova kao i do razvoja veće brige očeva nad svojim potomstvom.
