S pojavom generativne umjetne inteligencije i brojnih alata baziranih na toj tehnologiji, zaposlenici (oni koji ne dobiju otkaze) su trebali postati rasterećeniji, a u isto vrijeme i produktivniji. Poznato je kako alati poput ChatGPT-a mogu povećati učinkovitost i ubrzati određene poslovne procese, no koliko god da je AI zaista utjecao na povećanu produktivnost, nisu svi sretni s promjenama koje su nastupile.
Na Business Insideru tako su naveli primjer softverskog inženjera Siddhanta Khare, koji je zahvaljujući AI-u zaista postao produktivniji, no objasnio je kako je njegov posao postao puno teži. Opisao je to - AI umorom, zbog kojeg je na kraju i - izgorio.
Paradoks produktivnosti
Iako je AI trebao olakšati programiranje, pokazalo se kako se njegov posao zakomplicirao te se sada više osjeća kao neki recenzent, sudac na pokretnoj traci, a ta pokretna traka nikada ne završava. Tako je u posljednjem kvartalu, uz pomoć AI-a koji je nadzirao, odnosno recenzirao, isporučio najviše koda u svojoj karijeri, no isto može reći i za razinu iscrpljenosti i umora, koja nikada nije bila na tako visokoj razini.
U razgovoru za BI objasnio je kako nije protiv umjetne inteligencije (čak i sam razvija AI alate), već smatra kako bi ljudi trebali naći bolji i održiviji način na koji će koristiti tu tehnologiju.
Nazvao je to paradoksom produktivnosti koji u potpunosti pada na leđa korisnika, odnosno zaposlenika - s jedne strane se smanjuje trošak proizvodnje, no zato se povećava trošak koordinacije, pregleda i donošenja odluke. U praksi to sada izgleda tako da, umjesto da se kao ranije posveti na samo jedan problem, on se sada stalno mora prebacivati između šest različitih problema. Takvo prebacivanje između konteksta i zadataka je iznimno mentalno iscrpljujuće i umara mozak. AI se ne umara između problema. Ja se umaram.
Kako prenose na Business Insideru, slično razmišljaju i njegovi brojni kolege.
Dio njih ima drugih problema, a to je - čekanje. Naime, nakon što AI alatu daju zadatak da nešto napravi, moraju čekati krajnji rezultat, a kada ga dobiju, onda ga moraju pregledati i urediti. Neki to vrijeme krate surfanjem internetom ili društvenim mrežama, čime gube fokus i koncentraciju, dok su ranije cijelo vrijeme bili fokusirani na rad.
Na sličnom tragu je i nedavno istraživanje Harvard Business Reviewa, koje je na uzorku 200 zaposlenika američkih tehnoloških kompanija pokazalo da AI alati nisu smanjili količinu posla, već da je konstantno povećavaju. Na početku uvijek vlada uzbuđenje zbog novog alata koji bi im trebao pomoći, no nakon toga radnici postaju svjesni da su zbog tog istog alata sve više preopterećeni te imaju još više posla. Na kraju to rezultira kognitivnim umorom, izgaranjem i na kraju lošijim donošenjem odluka, odnosno kako je to opisao Khare - s AI umorom.
