Rusija se suočila s nizom povijesnih kazni iz Washingtona, Bruxellesa i šire otkako je 24. veljače 2022. pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu. Kazne, uglavnom ekonomske sankcije, osmišljene su velikim dijelom kako bi ispraznile rusku blagajnu kako bi se onemogućilo financiranje rata. SAD i EU ovog tjedna objavili su nakon smrti oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog i novi niz sankcija, ali što kada ne djeluju ni stare.
Nakon početka invazije prihod od nafte je smanjen, imovina oligarha zamrznuta, a pristup oružju je limitiran. Dvije godine kasnije, rusko gospodarstvo se oporavilo, s uspješnim tvornicama, snažnom prodajom nafte i plina i radnom snagom osposobljenom za ratnu proizvodnju. Vladimir Putin zadržava čvrstu kontrolu unatoč očekivanjima da će mu se elita usred ekonomskih poteškoća usprotiviti, pojašnjava magazin Politico.
Zašto međunarodne sankcije nisu onemogućile invaziju? Odgovor leži u političkoj volji i logističkim sposobnostima. Provedba kazni zahtijeva pravne, financijske i vojne resurse, ali razlike među državama koje ih provode stvaraju nejednake rezultate.
Brza pobjeda ne postiže se samo sankcijama
Štoviše, politički razlozi sprječavaju jedinstveno djelovanje. Nacije bi mogle oklijevati u vršenju pritiska na saveznike oko ruskih veza usred širih strateških interesa. Analitičari upozoravaju da se brza pobjeda ne postiže samo sankcijama. Međutim, one ostaju primarni alat borbe protiv Rusije unatoč tome što se njihova učinkovitost dovodi u pitanje, Ipak, zagovornici i dalje tvrde da će stalni ekonomski pritisak na kraju potkopati strategiju Kremlja.
SAD koristi tradicionalne sankcije usmjerene na pojedince, tvrtke i državne entitete, uz podršku snažnih mehanizama provedbe. Sekundarne sankcije proširuju kazne na strane subjekte koji posluju sa sankcioniranim ruskim kolegama. Izuzeća u energetskim transakcijama i rupe u kontroli izvoza omogućuju Rusiji da ublaži učinak sankcija. Napori da se pooštre kontrole susreću se s izazovima u praćenju i provođenju usklađenosti, pri čemu novčane kazne često nisu dovoljne.
Unatoč tome, SAD obećava strožu provedbu i proširena ograničenja, s ciljem ometanja ruskog pristupa vojnoj robi. U međuvremenu, EU istražuje nove režime sankcija i centralizirane mehanizme provedbe radi povećanja učinkovitosti. U biti, borba za obuzdavanje ruskih akcija naglašava složenost i ograničenja ekonomske prisile, postavljajući pitanja o učinkovitosti nevojnih strategija obuzdavanja.
Iran, Kina, Indija: Nad dijelom zemalja EU i SAD nemaju utjecaj
Od Putinove invazije, Rusija i Kina su ojačale svoje partnerstvo, pri čemu je Kina povećala kupnju ruske nafte i potencijalno ih opskrbila važnom tehnologijom. Unatoč naporima SAD-a da angažira Kinu oko njene potpore Rusiji, Peking ostaje čvrst.
EU je nedavno pristao sankcionirati kineske tvrtke zbog isporuke robe dvostruke namjene Rusiji, dok Rusija iskorištava iransku flotu u sjeni i prima projektile iz Sjeverne Koreje.
Naime, neke zemlje, poput Indije, nastavljaju kupovati ruske proizvode, komplicirajući napore Zapada. Iako je G7 nametnuo ograničenja na prodaju ruske nafte, rupe u zakonu i strategije preusmjeravanja ublažile su njihov učinak.
Dok su sankcije SWIFT-a bile usmjerene na neke ruske banke, mnoge manje zadržale su pristup, omogućujući nastavak prekograničnih transakcija. Rusija traži alternativne kanale, poput plaćanja u kineskim juanima, naglašavajući izazove provedbe sankcija. Općenito, učinkovitost mjera kao što su sankcije SWIFT-a i dalje je neizvjesna, a njihov puni učinak vjerojatno će se pokazati tijekom godina.
