Povjesničkarka amaterka otkrila je dokaze o masovnoj grobnici, u onome što bi mogao biti bivši spremnik za otpadne vode, a za koju se vjeruje da je mjesto posljednjeg počivališta stotina beba i djece koje su bile zbrinute u domu u Tuamu na zapadu Irske.
KINA I JAPAN
Sukob se pogoršava: "To signalizira potencijalni napad"
Stigao sa suprugom
VIDEO Plenković na svečanoj večeri u Elizejskoj palači: Macron spomenuo Jean Michela Nicoliera, ali i bocnuo Hrvatsku
Šokirao objavom
Orban tvrdi: "Bruxelles se priprema za rat s Rusijom. Već je određen i datum"
Temeljem nalaza Catherine Corless istražitelji su doveli bagere na zelenu površinu pored dječjeg igrališta u stambenom naselju u spomenutom gradu. Iskopavanja, za koja se očekuje da će trajati dvije godine, započinju u ponedjeljak.
Neudanim rodiljama oduzimali djecu
Tu je nekoć bio Dječji dom svete Marije, crkvena ustanova kojom su upravljale časne sestre reda Dobrih Pomoćnica, a između 1925. i 1961. godine ondje su boravile tisuće žena i djece. Riječ je o uglavnom o ženama koje su zatrudnjele izvan braka, a njihove obitelji su ih odbacile. Djeca su im uglavnom oduzeta.
Prema zapisima, Patrick Derrane bio je prvo dijete koje je umrlo u domu svete Marije, davne 1925. godine, u dobi od pet mjeseci. Mary Carty, iste dobi, bila je posljednja, 1960. godine. U 35 godina između njihovih smrti, poznato je da je ondje umrlo još 794 djece i beba, a vjeruje se da su pokopani u onome što je bivši irski premijera Enda Kenny nazvao "komorom užasa".
PJ Haverty proveo je prvih šest godina svog života na tom mjestu koje naziva zatvorom, ali sebe smatra jednim od sretnika. "Izašao sam odande,” rekao je.
Sjeća se da su "djeca iz doma", kako su ih zvali, bila izopćena u školi. "Mi smo morali dolaziti 10 minuta kasnije i odlaziti 10 minuta ranije jer nisu htjeli da razgovaramo s drugom djecom. Čak ni za vrijeme odmora u školi nismo smjeli igrati se s njima, bili smo ograđeni. Bio si kao smeće s ulice,” prisjetio se PJ.
Stigma ga je pratila cijelog života, čak i nakon što je pronašao udomitelje i kasnije u odrasloj dobi, pronašao svoju biološku majku od koje je bio odvojen kada mu je bila godina dana.
Dom, kojim su upravljale časne sestre, bio je nevidljivo priviđenje koje je desetljećima lebdjelo nad njim i mnogima u Tuamu sve dok amaterska povjesničarka Catherine Corless nije iznijela na svjetlo mračnu prošlost svete Marije.
Zainteresirana za istraživanje obiteljske prošlosti, Corless je 2005. upisala tečaj lokalne povijesti. Kasnije se njezin interes okrenuo prema svetoj Mariji i "djeci iz doma" koja su dolazila u školu odvojeno od nje i njezinih školskih kolega.
"Kad sam započela, nisam imala pojma što ću otkriti", rekla je. U početku ju je iznenadilo što su na njezine bezazlene upite ljudi reagirali praznim pogledima ili čak sumnjičavo. "Nitko nije pomagao i nitko nije imao nikakve zapise", prisjetila se.
Grobar potvrdio priču
Prekretnica je nastupila kada je razgovarala s grobarom, koji ju je odveo do stambenog naselja na mjestu gdje je nekada stajala ustanova. Grobar je ispričao da su se dvojica dječaka igrala na tom području sredinom 1970-ih, nakon što je dom bio srušen, i naišli su na napuklu betonsku ploču. Podigli su je i ispod otkrili rupu - unutra su vidjeli kosti. Grobar je rekao da su vlasti obaviještene i da je mjesto zatim ponovno prekriveno.
Ljudi su tada vjerovali da su ti posmrtni ostaci iz vremena Velike gladi u Irskoj 1840-ih. Prije nego što je ondje bio dom za majke i djecu, na tom je mjestu bila radna kuća iz doba gladi, u kojoj je umrlo mnogo ljudi.
Ali to Catherine nije imalo smisla. Znala je da su ti ljudi iz vremena gladi pokopani dostojanstveno na polju pola milje dalje - ondje se nalazio i spomenik koji je obilježavao to mjesto.
Godine 2017. Catherineina otkrića su potvrđena - vladina istraga utvrdila je da su u probnim iskopavanjima na tom mjestu pronađene "značajne količine ljudskih ostataka". Kosti nisu bile iz vremena gladi, a dob u trenutku smrti bila je od otprilike 35 fetalnih tjedana do dvije ili tri godine.
"To je vrlo izazovan proces, zapravo prvi takav u svijetu", rekao je za BBC Daniel MacSweeney, voditelj operacije, koji je ranije sudjelovao u pronalaženju nestalih tijela u ratnim zonama poput Afganistana.
Objasnio je da su posmrtni ostaci izmiješani i da je bedrena kost dojenčeta, najveća kost u ljudskom tijelu, veličine prsta odrasle osobe.
"One su apsolutno sićušne, moramo ostatke vaditi vrlo, vrlo pažljivo kako bismo maksimalno povećali mogućnost identifikacije", objasnio je MacSweeney.