Brodovi su danas neprestano vozili na otok Utoyu. Gotovo tisuću mladih trebalo je vratiti na mjesto jedne od najgorih tragedija u norveškoj povijesti. 'Sjećam se da sam ležao, a onda sam ga čuo kako obuva čizme odmah uz moju glavu. Osjećao sam toplinu cijevi puške koju je uperio u mene. Mislio sam: Sada sam gotov, sada me ima. Čuo sam glasan pucanj, zazvonilo mi je u ušima. Rame me boljelo kao da me netko udario', ispričao je novinarima preživjeli Adrian Pracon.
Pročitajte i ovo
Adrian ima 21 godinu. Otok Utoyu posjetio je prvi put od kobnog 22-og srpnja. Adrian je tada ranjen automatskom puškom. 50-tak krhotina u ramenu zauvijek će ga podsjećati na pohod Andersa Breivika. 'Ovo je grupno događanje oko nečega zajedničkog, nečega što povezuje sve te ljude. Danas je cilj ponovno učiniti otok normalnim za njih. Oni će šetati i biti zajedno. Vratit će se na mjesta na kojima su bili ugroženi i uvjeriti se da ih više nitko ne ugrožava', ističe Bjoern Inge Larsen, norveški ministar zdravstva.
Tisuću preživjelih i 500-tinjak članova obitelji ubijenih, na Utoyi se prisjetilo traumatičnih događanja. S prošlosti su se suočili uz pomoć liječnika, u pratnji policije.
