Sve više država Europske unije odlučuje se priznati palestinsku državu. Ali što s onima koje neće? Hoće li njihovo oklijevanje još jednom paralizirati EU kad je riječ o jednom važnom globalnom političkom pitanju?
Priznanje, sankcije, dvodržavno rješenje: posljednjih tjedana, a osobito na zasjedanju Opće skupštine UN-a u New Yorku ovaj tjedan, države su jasno izrazile svoja stajališta u pogledu Izraela i Palestinaca.
Dok pozivi za priznanjem palestinske države dobivaju potporu, EU ne uspijeva govoriti jednim glasom, piše Europska redakcija, zajednički projekt europskih novinskih agencija, među kojima je i Hina.
Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa rekao je ovaj tjedan da većina država članica EU-a sada priznaje palestinsku državu.
"Postoji samo jedan put prema naprijed – dvodržavno rješenje. Sigurna i priznata Država Izrael. Neovisna, demokratska, održiva Država Palestina. Koje žive jedna pored druge", naglasio je na X-u.
Europska unija podijeljena je oko priznanja palestinske države. Francuska, Belgija, Luksemburg, Portugal i Malta pridružili su se popisu zemalja koje su priznale Palestinu. Tu odluku usvojilo je 16 od 27 država članica EU-a, u nekoliko valova: Poljska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Cipar učinili su to 1980-ih. Kao i Čehoslovačka (današnje Češka i Slovačka), ali postsovjetske češke vlade nisu priznale palestinsku državu. Švedska je to učinila 2014., a Slovenija, Španjolska i Irska 2024.
Australija, Britanija, Kanada i Portugal priznali su također palestinsku državu u UN-u ovaj tjedan, jačajući pritisak na Izrael i njegova glavnog podupiratelja Sjedinjene Države.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron jedan je od velikih igrača koji su sada priznali Palestinu u UN-u te potaknuli val zapadnih iskaza otpora Izraelu tim povijesnim, premda simboličnim, potezom.
"Došlo je vrijeme za mir jer smo jako blizu toga da ga više nećemo moći ostvariti", rekao je Macron na Općoj skupštini UN-a.
Portugalsko priznanje uslijedilo je nakon višetjednih konzultacija vlade, političkih stranaka koje su zastupljene u parlamentu i predsjednika. Ministar vanjskih poslova Paulo Rangel rekao je: "Vrijeme je, i više od toga, da se poduzme potrebne korake prema miru”, dodajući kako se nada da će priznanje pratiti okončanje svih sukoba između izraelske vojske i Hamasa.
Poljska ima konzistentno stajalište u pogledu izraelsko-palestinskog sukoba, naglašavajući pravo Palestinaca na državnost. Varšava je priznala Palestinu potkraj 1980-ih i konzistentno zagovara dvodržavno rješenje. Ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski opetovano naglašava da se "ništa ne bi trebalo dogoditi bez sudjelovanja samih Palestinaca”, tvrdeći da je za regionalnu stabilnost potrebno njihovo puno sudjelovanje u političkom procesu.
Postsovjetski posebni slučajevi
Neke srednjoeuropske i istočnoeuropske zemlje koje su priznale palestinsku državu još 1980-ih jer su bile dio sovjetskog bloka danas su bliže pozicijama vlade izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, poput Mađarske.
Tadašnja Čehoslovačka priznala je Palestinu u sovjetsko doba, ali današnja češka vlada stvari vidi drugačije. Podržava dvodržavno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Međutim, to se može postići samo putem izravnih pregovora dviju strana, što neće biti moguće dok god Pojas Gaze kontrolira teroristički pokret Hamas, reklo je ministarstvo vanjskih poslova.
"Češka nije priznala palestinsku državu i ne planira to učiniti sada", reklo je ministarstvo. Ministar vanjskih poslova Jan Lipavský rekao je također da se ne slaže sa zaključcima UN-ova Neovisnog međunarodnog istražnog povjerenstva da Izrael čini genocid u Gazi.
I sama Europska komisija podijeljena je o tom pitanju. Distancirala se od izjave povjerenice Terese Ribere, koja je početkom rujna rekla: "Genocid u Gazi razotkriva neuspjeh Europe da djeluje i govori jednim glasom."
Neke države članice EU-a odlučno odbijaju izjasniti se. Bugarska vlada, na primjer, još nije objavila službenu izjavu o tom pitanju.
Tko ne podržava priznanje Palestine
Oklijeva 11 država članica EU-a, tvrdeći da se prije priznanja palestinske države mora postići dogovor o dvodržavnom rješenju.
Njemačka i Italija među najrezerviranijima su u Europi. Vlada u Berlinu ne planira u ovom trenutku priznati Palestinu unatoč tomu što snažno podržava dvodržavno rješenje. Za Njemačku priznanje bi se trebalo dogoditi na kraju procesa prema rješenju, rekao je ministar vanjskih poslova Johannes Wadephul novinarima u New Yorku.
"Ali taj proces mora početi sada", rekao je. Snažno je kritizirao izraelske postupke, rekao je da ljudi u Gazi prolaze kroz pakao, ali i naglasio da se taj desetljetni sukob ne može riješiti "terorom, uništavanjem i smrću".
Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani potvrdio je stajalište Italije da nije spremna priznati Palestinu. "Priznati državu, a da se prvo ne stvori uvjete za njezino rođenje ne bi imalo nikakva učinka, osim što bi udaljilo mir", rekao je u parlamentu ovaj mjesec.
Hrvatska je još jedna od zemalja koje se opiru priznanju Palestine.
Predsjednik i vlada, koji su sukreatori vanjske politike, ne slažu se o tom pitanju. Predsjednik Zoran Milanović rekao je u ponedjeljak u New Yorku da bi Hrvatska trebala priznati palestinsku državu, naglašavajući da to nije nagrada za Palestince, nego njihovo pravo.
Ali malo je vjerojatno da će priznanje, premda povijesno, promijeniti činjenice na terenu.
"Ako ne bude poduprto konkretnim mjerama, priznanje Palestine kao države riskira biti sredstvo odvraćanja pozornosti s realnosti, a to je sve brže brisanje palestinskog života u njihovoj domovini", rekao je projektni direktor za Izrael i Palestinu pri Međunarodnoj kriznoj skupini Max Rodenbeck.
Profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Aix-Marseille u južnoj Francuskoj, Romain Le Boeuf, rekao je: "Priznanje ne znači da je država osnovana, kao što niti izostanak priznanja ne sprječava državu da postoji."
Premda priznanje ima uglavnom simboličnu i političku težinu, tri četvrtine zemalja UN-a kažu da "Palestina ispunjava sve potrebne uvjete da bude država", rekao je.
Netanyahu se zakleo da neće dopustiti palestinsku državu, a krajnje desni članovi njegova kabineta prijete aneksijom Zapadne obale kako palestinska država ne bi bila moguća.
Kada je sankcija zaista sankcija?
Nije riječ samo o priznanju palestinske države. Europska unija također je podijeljena u pogledu uvođenja sankcija Izraelu zbog njegovih postupaka u Gazi i, u slučaju da ih uvede, u kojoj mjeri.
Rat u Pojasu Gaze izbio je u listopadu 2023. kada je Izrael pokrenuo vojnu ofenzivu kao odgovor na napad terorističkog pokreta Hamasa, u kojem su naoružani napadači ubili 1200 ljudi u južnom Izraelu i oteli 251 taoca.
Više od 65.000 Palestinaca ubijeno je u izraelskim napadima u Pojasu Gaze od početka rata, prema posljednjim podacima palestinskog ministarstva zdravlja, koje kontrolira Hamas.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ovaj je mjesec u govoru u Europskom parlamentu predložila nekoliko mjera, uključujući ukidanje trgovinskih povlastica Izraelu i sankcioniranje radikalnih izraelskih političara. Pritisak za uvođenje učinkovitih sankcija porastao je nekoliko tjedana prije, ali predsjednica Komisije, zasad, ne može učiniti više od najave.
Povučene linije slijede sličan obrazac kao i rasprava o državnosti, s Njemačkom na kočnicama. Njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da njegova vlada želi usuglasiti stajalište o prijedlogu von der Leyen do idućeg neformalnog samita EU-a početkom listopada. Druge države članice približavaju se strožem stajalištu prema Izraelu.
Španjolski premijer Pedro Sánchez rekao je da se u potpunosti slaže s prijedlogom Europske komisije za sankcije, nakon što je Španjolska zatražila da se na godinu dana suspendira sporazum EU-a o pridruživanju s Izraelom. Naglasio je da se terorizam ne može poraziti neselektivnim napadima na civilno stanovništvo Gaze.
Talijanski ministar vanjskih poslova rekao je da njegova zemlja podržava sankcije i protiv ekstremističkih izraelskih ministara i nasilnih doseljenika, kao i ekstremističke terorističke skupine Hamasa. Oporba i građani na prosvjedima zatražili su da Izrael snosi veće posljedice za svoje postupke.
Švedska vlada postaje sve kritičnija prema izraelskim postupcima u Gazi i podržava privremenu suspenziju trgovinskog sporazuma te europske sankcije ministrima i doseljenicima. Švedska također počinje razmatrati promjenu zakona kako bi mogla uvesti jednostrane sankcije, što trenutačno nije moguće.
"Moramo početi razmišljati o alternativama, ako nas se uporno sprječava da poduzmemo strože mjere (u Vijeću)", rekla je ministrica vanjskih poslova Maria Malmer Stenergard u kolovozu.
Slovenija je također među državama članicama EU-a koje već neko vrijeme pozivaju EU da usvoji sankcije protiv Izraela. Budući da nema dogovora na europskoj razini, uvela je neke bilateralne mjere protiv Izraela, uključujući proglašenje ministara Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha nepoželjnima. Potkraj srpnja bila je prva članica EU-a koja je zabranila sav uvoz oružja iz Izraela i njegov izvoz toj zemlji te tranzit oružja namijenjenog Izraelu preko svojeg teritorija.
I druge države članice mogle bi doći u kušnju da krenu vlastitim putem u pogledu sankcija ako se EU ne uspije o tome dogovoriti.
