Cijeli je svijet danima pratio dramatične pokušaje njihovog spašavanja. Godine prolaze, ali sjećanje na 118 mornara s ruske nuklearne podmornice Kursk ne blijedi. ‘Uvijek ga se sjećam i uvijek je uz mene. Uvijek ga spomenem u molitvama. Molim se za njega u crkvi. Teško mi je živjeti bez njega’, rekla je udovica Irina Belorozova.
‘Iako je prošlo mnogo vremena, svake se godine okupimo na groblju, kolege, obitelj, prijatelji, mornari i oni koji su povezani s podmorničkom flotom i mornaricom. Dolazimo odati počast divnim ljudima. Mnoge smo osobno poznavali’, rekao je Oleg Douganjuk, kapetan ruske ratne mornarice.
Kursk je potonuo nakon snažne eksplozije tijekom vojne vježbe. Na sto metara dubine povukao je cjelokupnu posadu. Dvadesetak mornara uspjelo se zatvoriti u stražnjem dijelu podmornice gdje su čekali pomoć. Svi pokušaji ruske mornarice da ih izvuče bili su neuspješni. Tek nakon tjedan dana Rusija je prestala tvrdoglavo odbijati stranu pomoć. Norveški ronioci su za nekoliko sati ušli u podmornicu, ali za mornare je bilo prekasno.
‘Mislim da je glavna lekcija nesreće bila da smo saznali da naše spasilačke službe nisu dovoljno dobre za naše podmornice’, rekao je Igor Kurdin iz Udruženja ruskih podmorničara. Kursk je iz mora izvučen tek nakon nekoliko mjeseci. Službeno objašnjenje nesreće bila je eksplozija jednog od torpeda što je raznijelo pramac podmornice.
‘Ne vjerujem da je to bila eksplozija torpeda. Ne vjerujem. Neću na glas reći što suprug i ja mislimo o smrti našeg sina, ali ne vjerujem da je to bio torpedo’, rekla je Marina Mitijeva, majka jednog od poginulih mornara. Mnogi vjeruju da je ruska mornarica pokušala zataškati što se stvarno dogodilo. Teorije o stvarnom uzroku nesreće su različite. Najčešća je ona o sudara s američkom podmornicom koja je potajno pratila vojnu vježbu.
