Ključni oceanski sustav u Atlantskom oceanu, koji stabilizira klimu Europe, pokazuje jasnije znakove opadanja. Novi podaci s plutača u Sjevernom Atlantiku pokazuju da se Atlantsko meridionalno preokretno strujanje (engl. Atlantic Meridional Overturning Circulation ili skraćeno AMOC) slabi na više širina, što pojačava zabrinutost da bi taj ogroman oceanski tok mogao dosegnuti kritičnu granicu.
AMOC prenosi toplu, slanu vodu iz Meksičkog zaljeva prema sjeveru, pomažući u održavanju relativno umjerenih klimatskih uvjeta u zapadnoj Europi u usporedbi s područjima na sličnim geografskim širinama. Nakon što otpušta toplinu, voda se hladi, tone i struji prema jugu uz dno oceana, čime se zatvara veliki cirkulacijski krug.
Novi dokazi
Prethodne procjene sugerirale su slabljenje tog strujanja od 15 posto, od 1950. godine, no izravna opažanja ograničena su na otprilike dva desetljeća. Najnovije istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, jača empirijski dokaz o smanjenju tog oceanskog strujanja.
"AMOC slabi na zapadnoj granici, a mi koristimo podatke s nekoliko širina bazena kako bismo potvrdili da je signal s zapadne granice dosljedan širom sjevernog Atlantika," kaže za New Scientist Qianjiang Xing s američkog Sveučilčišta Miami i glavni autor studije.
Od 2004. godine mreža RAPID-MOCHA prati uvjete u Atlantiku. Mjerenjem temperature, slanosti i brzine morskih struja znanstvenici izračunavaju razlike u tlaku u oceanu, odnosno procjenjuju kolika je količina vode “nagomilana” na jednoj strani Atlantika u odnosu na drugu, objašnjava Za NEw Scientist oceanograf Shane Elipot sa Sveučilišta u Miamiju i jedan od autora navedenog istraživanja.
Studija pokazuje da AMOC slabi za oko 90.000 kubičnih metara vode u sekundi godišnje, što čini približno 10-postotno smanjenje između 2004. i 2023. godine.
"To je do sada najsnažniji izravni opažajni dokaz da AMOC slabi," kaže za isti portal Stefan Rahmstorf, klimatolog sa Sveučilišta u Potsdamu u Njemačkoj, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju.
Klimatske posljedice po Europu i Afriku
Rezultati mjerenja na više geografskih širina u zapadnom Atlantiku pokazuju dosljedno slabljenje cirkulacije, što upućuje na promjene u načinu na koji se voda spušta u dubinu. Znanstvenici to povezuju s dotokom slatke vode od otapanja ledenog pokrova Grenlanda, koja razrjeđuje slanu morsku vodu i smanjuje njezinu gustoću, zbog čega ona sporije tone.
Elipot naglašava potrebu za dodatnim i dugotrajnim mjerenjima kako bi se pouzdano utvrdilo približava li se AMOC kolapsu. Takav razvoj događaja imao bi ozbiljne klimatske posljedice, jer bi u Europi bi uzrokovao znatno hladnije zime, dok bi u Aziji i Africi mogao poremetiti monsunske sustave o kojima ovise milijuni ljudi.
