Uništenje zrakoplova američkog ratnog zrakoplovstva E-3 Sentry u iranskom napadu na zračnu bazu u Saudijskoj Arabiji moglo bi oslabiti američke sposobnosti da na vrijeme otkriju nadolazeće iranske prijetnje na većoj udaljenosti, kažu analitičari.
Dramatične snimke uništenog zrakoplova pokazuju kako mu je otpao rep, a njegov prepoznatljivi rotirajući radarski tanjur - ključni dio sustava za rano upozoravanje i kontrolu iz zraka, poznatog kao AWACS - nalazi se na tlu u zračnoj bazi Prince Sultan.
Gubitak AWACS-a predstavlja "ozbiljan udarac američkim nadzornim sposobnostima", rekao je vojni analitičar CNN-a Cedric Leighton, bivši pukovnik američkog ratnog zrakoplovstva koji je letio na tom zrakoplovu. "To može utjecati na sposobnost Sjedinjenih Američkih Država da upravljaju borbenim zrakoplovima i usmjeravaju ih prema ciljevima ili ih štite od neprijateljskih zrakoplova i raketnih sustava", rekao je.
AWACS omogućuje nadzor zračnog prostora i bojišta površine do oko 311.000 četvornih kilometara, od tla do stratosfere, a desetljećima je vitalan dio američkih borbenih snaga. Flota od 17 zrakoplova E-3, kao i američko iskustvo u njihovoj uporabi tijekom godina, prema analitičarima predstavlja veliku prednost koju Washington ima.
Sam zrakoplov E-3 moćno je leteće zapovjedno središte, ali i platforma za nadzor. Može pratiti oko 600 ciljeva istodobno, od drugih zrakoplova, projektila i velikih dronova pa sve do tenkova na bojištu.
Osoblje u zrakoplovu E-3 te podatke može u stvarnom vremenu prosljeđivati zapovjednicima na terenu, brodovima na moru ili natrag u Pentagon.
U međuvremenu, kontrolori u AWACS-u mogu usmjeravati lovce-presretače prema nadolazećim prijetnjama ili poslati borbene zrakoplove u potporu kopnenim snagama koje su pod vatrom.
U izvješću Centra za novu američku sigurnost objavljenom ovog mjeseca se AWACS opisuje kao "nezamjenjivo sredstvo za današnje i buduće američke vojne operacije".
Peter Layton, bivši časnik australskog ratnog zrakoplovstva i suradnik Griffith Asia Instituta, rekao je da zračni radari višestruko povećavaju vrijeme za otkrivanje prijetnji.
U aktualnom sukobu E-3 bi, prema Laytonu, mogao otkriti iranski dron Shahed lansiran s udaljenosti od oko 320 kilometara i to čak 85 minuta prije nego što bi ga uočio radar na zemlji. Budući da su mobilni, AWACS-i se mogu brzo premjestiti u nova krizna područja i protivnicima su teža meta od fiksnih zemaljskih radara.
Ostavljen ranjivim
Analitičari su u ponedjeljak propitivali kako je došlo do toga da E-3 postane ranjiv na iranski napad.
"Često se poduzimaju izvanredne mjere kako bi ga se zaštitilo od neprijateljske paljbe dok je u zraku. Ponekad dobiva pratnju lovaca i nikada mu se ne dopušta prelijetanje neprijateljskog teritorija kako bi ostao siguran", rekao je Leighton.
Gubitak E-3 na tlu nazvao je "ozbiljnim probojem u našim naporima zaštite snaga". Leighton je također rekao da napad možda pokazuje da Iran dobiva pomoć u lociranju ključnih američkih sredstava.
"Rusija je najvjerojatnije Iranu dala geografske koordinate i satelitske snimke koje su omogućile precizno određivanje lokacije", rekao je.
Napad pokazuje kako Iran selektivno gađa ograničene, ali vrlo vrijedne mete sredstvima koja ima, napisala je na mreži X Kelly Grieco, suradnica Stimson Centra.
Ukazala je na napade na radarsku i satelitsku komunikacijsku infrastrukturu u drugim američkim bazama diljem regije od početka rata.
"Iran gađa radare koji otkrivaju prijetnje, tankere koji drže borbene zrakoplove u zraku i AWACS-e koji usmjeravaju bitku. To je protuzračna kampanja. Prilagođena onome što Iran stvarno može učiniti. A šteta je stvarna", napisala je Grieco.
Zastarjelo sredstvo
Analitičari su također upozorili na veličinu i starost američke flote E-3, kao i na opterećenje koje na nju stavljaju operacije na Bliskom istoku. E-3 je ograničen resurs u američkoj floti, s tek 17 primjeraka na početku godine. To je manje AWACS-a nego bombardera B-2, kojih ima 20.
I vrlo su stari. Prvi zrakoplov ušao je u flotu ratnog zrakoplovstva 1978. godine, a američka flota smanjila se s 32 zrakoplova 2015. godine.
Ti četveromotorni mlažnjaci, temeljeni na komercijalnoj platformi Boeing 707, imaju letačku posadu od četiri člana, uz još 13 do 19 specijalista za misije, a taj broj može varirati ovisno o konkretnom zadatku, navodi ratno zrakoplovstvo.
Prema podacima američkog ratnog zrakoplovstva, cijena tih zrakoplova iznosila je oko 270 milijuna dolara u fiskalnoj 1998. godini, što bi danas bilo oko 540 milijuna dolara. Osim Sjedinjenih Američkih Država, E-3 koriste i Saudijska Arabija, Francuska i Čile, a NATO ima i vlastite zajedničke snage od 14 takvih zrakoplova. Američko ratno zrakoplovstvo traži zamjenu za zastarjelu flotu, no Pentagon se još nije odlučio za platformu, iako su neki prototipovi u razvoju.
