Gotovo svaki deseti tražitelj azila koji je boravio u prihvatnim centrima u njemačkoj saveznoj državi Porajnje-Falačka u posljednjih godinu i pol dana službeno se vodi kao nestao. O tim podacima u utorak je raspravljao Odbor za integraciju tamošnjeg parlamenta.
U Porajnju-Falačkoj djeluje šest prihvatnih centara za tražitelje azila, koji predstavljaju prvu kontaktnu točku za izbjeglice po dolasku u Njemačku. Prema podacima Ministarstva integracije, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2025. iz tih je centara nestalo ukupno 923 osobe. U istom razdoblju u centre je primljeno 10.120 tražitelja azila, što znači da se nestalima smatra 9,1 posto ukupnog broja.
Na zahtjev oporbene CDU-a, Ministarstvo integracije izvijestilo je zastupnike o slučaju. Nadzorno i servisno tijelo ADD obavijestilo je parlamentarni odbor da su svim nestalim osobama obustavljene državne naknade.
Državni tajnik za integraciju Janosch Littig pojasnio je da se prisutnost stanovnika u prihvatnim centrima provjerava svakodnevno. Ako se osoba ne pojavi tri dana zaredom, prijavljuje se nadležnim tijelima i policiji. U takvim slučajevima postupci azila se obustavljaju ili se zahtjevi odbijaju. Littig je najavio i reviziju postojećih procedura, uz mogućnost njihove dodatne optimizacije, istaknuvši da se sličan problem pojavljuje i u drugim saveznim državama.
Zastupnik CDU-a Dirk Herber zatražio je uvođenje učinkovitijih mehanizama kontrole kako bi vlasti u svakom trenutku znale gdje se nalaze tražitelji azila koji napuštaju prihvatne centre.
Prema tumačenju Ministarstva integracije, osoba se smatra nestalom ako nije boravila u prihvatnom centru tri ili više dana. Iako se tražitelji azila smiju slobodno kretati unutar određenog područja, zakonski su obvezni boraviti u dodijeljenom centru. Ta obveza, poznata kao prostorno ograničenje ili uvjet boravka, propisana je Zakonom o azilu i Zakonom o prebivalištu, piše Tagesschau.
Tražitelji azila u pravilu se smiju kretati samo unutar okruga nadležnog imigracijskog ureda, dok je osobama s toleriranim boravkom sloboda kretanja najčešće ograničena na saveznu državu u kojoj borave. Taj režim vrijedi sve dok traje postupak azila, najdulje 18 mjeseci. Tijekom tog razdoblja nije im dopušten boravak kod obitelji ili prijatelja, već moraju živjeti u prihvatnom centru.
Podaci ADD-a pokazuju da je najviše nestalih zabilježeno u Trieru, gdje se 245 osoba vodi kao nestalo. Slijede Speyer sa 180, Hermeskeil sa 173, Kusel sa 150, Bitburg s 94 i Pirmasens s 81 nestalom osobom.
Vijeće za izbjeglice upozorava da razlozi nestajanja najčešće nisu povezani sa sigurnosnim prijetnjama. Prema njihovim navodima, tražitelji azila su obvezni evidentirati ulaske i izlaske iz prihvatnih centara, no birokratski sustav u Njemačkoj mnogima je izuzetno složen. Annika Kristeit iz Vijeća za izbjeglice istaknula je da se u većini slučajeva ne radi o zlonamjernoj namjeri, već o nedovoljnom razumijevanju administrativnih pravila. Dodala je i da mnogi nemaju stabilnu adresu na koju bi se mogli službeno prijaviti, što dodatno komplicira situaciju.
Kristeit navodi kako tražitelji azila ponekad odlaze zbog osobnih razloga, primjerice kako bi posjetili članove obitelji u drugim zemljama ili zato što se ne osjećaju sigurno ili dobro u prihvatnim centrima. Naglasila je da takvi odlasci nisu neuobičajeni te da tražitelje azila ne bi trebalo automatski smatrati sigurnosnim rizikom, upozorivši da se takvim tumačenjima preuzima retorika koju smatraju diskriminatornom.
Rasprava je dodatno potaknuta nakon što je zaštitar u prihvatnom centru u Bitburgu nezakonito proslijedio podatke o nestalim osobama velikom broju ljudi. CDU je taj slučaj naveo kao dokaz ozbiljnih propusta u nadzoru i sigurnosti, ističući da država mora imati jasan uvid u to tko boravi u njezinim objektima, a tko ih napušta.
Ministrica integracije Katharina Binz odbacila je takve optužbe, optuživši CDU za širenje straha i stvaranje prividnog sigurnosnog problema. Naglasila je da prihvatni centri nisu zatvori te da stanovnici ponekad privremeno odlaze posjetiti rodbinu ili poznanike, a zatim se vraćaju. Dodala je da dio ljudi u međuvremenu napusti Njemačku, no priznala je da je rad na crno i dalje nezakonit.
