Dok je S. Royal slavila trijumf, koji ponešto umanjuje jedino to što je u Parizu, najvećoj bazi PS-a, dobila 13 posto manje od ukupnog rezultata, u izazivačkom taboru, vladajućoj stranci UMP, Nicolas Sarkozy upravo je prolazio kroz novu epizodu unutarstranačkog otpora svojoj kandidaturi za predsjednika.
Pročitajte i ovo
UMP, stranka koju je reorganizirajući desnicu 2002. osnovao sadašnji predsjednik Jacques Chirac, svog će natjecatelja za izabrati u siječnju. Ministrica obrane Michele Alliot-Marie želi ući u utrku pa je na skupu UMP-a u četvrtak žestoko napala tvrdolinijaša i šefa stranke Sarkozyja i optužila ga za opasno eksperimentiranje s predsjedničkim sistemom i za prijeteći odnos prema mladima, kao da su svi potencijalni prijestupnici.
Izviždali su je Sarkozyjevi obožavatelji kojih je i dalje dovoljno da se o tom ministru policije i zamjeniku premijera Dominiquea de Villepina može govoriti kao o favoritu desnice. Ni De Villepin ne staje uz njega. Neizvjesno je hoće li i on od tražiti predsjedničku nominaciju (u anketama ima oko 3 posto), ali o Sarkozyju već sada kaže: “Francuskoj ne treba šok-terapija”!
Drugi je problem za Sarkozyja to što Chirac, uz S. Royal njegov najveći protivnik, daje sve više znakova da bi se, bez obzira na slab rejting (manje od jednog od pet Francuza je za njega), mogao opet kandidirati za šefa države, što je sada već 11 godina. Chiracova žena Bernardette izjavila je da je on u odličnoj formi i da ne treba isključiti treću kandidaturu.
Opet će se natjecati i ekstremni desničar Jean-Marie Le Pen kojeg je slab rezultat PS-ova kandidata Lionela Jospina 2002. doveo do nadmetanja u drugom krugu predsjedničke utrke.
Mjerenja francuskih listova i instituta daju izglede za osvajanje izbora u travnju samo dvama kandidatima: S. Royal i Sarkozyju, i to podjednake.
S. Royal je prva žena koja se natječe za predsjednicu, predstavlja se kao modernist, izgovara populistične poruke ženama, mladima, radnicima, prva je povela američku kampanju, ali je o trgovini i ekonomiji na tradicionalnim pozicijama ljevice.
Sarkozy je kritičar Chiracove administracije, nešto više od S. Royal zauzima se za liberalizaciju ekonomije, što brine birače navikle na skupu, socijalnu državu, ali u isto vrijeme predlaže i mjere u radnom zakonodavstvu i trgovini koje bi Francusku, kako kaže, zaštitile od “strašne opasnosti koju nosi globalizacija”.
