Ekipa Nove TV, snimatelj Mišo Maoduš i reporter Marko Stričević, prva je u Hrvatskoj odlučila istražiti zemlju iz koje nam dolazi najviše stranih radnika. Zaputili su se na mnoga područja Filipina, od zabačenih planina do tropskih plaža i zloglasnih slumova Metro Manile, ljudske košnice od 20 milijuna ljudi.
Na Dalekom istoku, u okruženju budističkih kraljevina, komunističkih diktatura, stomilijunskih muslimanskih država, Indije, hi-tech sila od Kine i Hong Konga do Južne Koreje i Japana, otočka država Filipini djeluje kao da je netko u Aziju slučajno umetnuo komad Latinske Amerike. Španjolska arhitektura, spoj katoličkog i domorodačkog, engleski kao službeni jezik. Revolucionarna gerila u brdima, privatne vojske u naseljima i mnogo, mnogo siromaštva.
"Osamdeset do devedeset posto stanovništva je ispod razine siromaštva. A između 15 i 20 posto stanovništva je ekstremno siromašno", rekao je svećenik Robert Reyes.
"Ovdje na Filipinima, iz mog iskustva, već u školi vrlo brzo ćeš naučiti da se većina snova, koje sanjaju i tvoji roditelji, koje će prenositi na tebe, svodi na - pobjeći. Mislim da to proizlazi iz manjka kvalitete života", ispričao je Damjan, aktivist iz Tarlaca.
Postoje drevni malajski spisi koji dokazuju da se ovdje, u četvrti Manile po imenu Tondo, živi od stoljeća devetog. No ljudima koji danas ovdje žive taj podatak malo što može značiti. Sve do početka 2. svjetskog rata ovo priobalje Manile trebalo je biti mjesto na kojem Filipini razvijaju svoja ljetovališta. Ali 1942. ovdje su se pobile američka i japanska vojska. Do te mjere da je Manila sravnjena sa zemljom. A ljudi koji su ostali bez domova pohrlili su ovdje, i to su začeci jednog od najzloglasnijih slumova.
U luci glavnog grada, oko reciklaže smeća, nastalo je naselje u kojem struja, voda i hrana nisu zagarantirani. Nosi ironičan naziv Happyland - sretna zemlja.
"Happyland nije veliko područje, mislim da je dugo svega 500 metara, ali na njemu živi oko 20 tisuća stanovnika", ispričala je bivša stanovnica sluma.
Happyland naseljavaju slabo obrazovani došljaci iz ruralnih područja. Možda oni koji nemaju dovoljno znanja i vizije da bi pokušali dobiti priliku u inozemstvu. Ljudi koji ovdje rade na razvrstavanju otpada za jedan kilogram plastike dobiju četiri centa. U jednom dijelu, u kojem nije dozvoljeno snimanje, razvrstavaju se otpaci hrane iz restorana. Od tog smeća se pripremaju obroci za stanovnike sluma.
"Ona ovako kuha svakog jutra. Hrana dolazi od tamo. Samo ju operu u vodi i peku. Ovo košta 30 pesosa (40 centi)", ispričala je bivša stanovnica.
Gradovi trećeg svijeta prolaze kroz nagli tehnološki i ekonomski razvoj. Istovremeno, broj stanovnika koji živi u slumovima - raste. Ujedinjeni narodi upozoravaju da svaki četvrti stanovnik planeta koji živi u urbanim područjima stanuje u - slumu.
Ogroman turistički potencijal, ali...
Na Filipinima, to je samo jedna od krajnosti, samo jedno od proturječja. U Hrvatskoj se baš i ne zna da su sa 7500 tropskih otoka Filipini potencijalna turistička velesila. Moguće, privlačnija i od Tajlanda, Vijetnama, Šri Lanke, Malezije i drugih jugoistočnih konkurenata.
120 milijuna Filipinaca godišnje od turizma uprihodi oko 11 milijardi eura. A niti četiri milijuna Hrvata - 15 milijardi. Stoga su diljem filipinskog otočja počeli nicati luksuzni resorti. Nastoje privući što je moguće bogatije turiste. I - obogatiti ponudu. Od klasičnih - bijelog pijeska, kokosovih palmi, koraljnog podmorja, egzotičnih riba, egzotičnih masaža, pa sve do čuda prirode u unutrašnjosti otoka, poput spektakla zvanog - Čokoladna brda. Ima ih više od 1200 pa izgledaju kao belgijski slatkiši.
Kao što je dobro poznato, turizam može biti prilika za očuvanje prirode, ali i prijetnja za okoliš kakve nema. Pogotovo u ekstremno korumpiranim zemljama. Tako je i moguće da na području jednog UNESCO-vog geološkog parka niču - hoteli.
Poseban problem predstavlja tzv. kapitalizam katastrofe. Kada neko selo razori tajfun, potres ili vulkan, na Filipinima ga ne obnavlja država, nego ona tu dužnost prepusti nekoj od korporacija. One mogu odlučiti da na tom mjestu sagrade odmaralište od pet zvjezdica, a stanovništvo koje je tu živjelo prebace tko zna kamo, u još gore uvjete života i stanovanja.
"Stanje je još uvijek vrlo feudalno, samo što ne vidite feudalnog gospodara. Feudalni gospodar danas radi u Kongresu, u Senatu. Senator pripada feudalnoj obitelji. Senator kontrolira provinciju, po nekoliko gradova", ispričao je svećenik Reyes.
Crkva na Filipinima - opet kao da smo u Latinskoj Americi - ima lijevo krilo koje se suprotstavlja sistemu. Neki su su se svećenici čak pridruživali marksističkim gerilicima u borbi protiv državnih snaga i privatnih vojski. Otac Robert Reyes zagovara mirno suprotstavljanje sustavu u kojem slaba država služi za očuvanje statusa quo i zaštitu interesa potomaka feudalnih veleposjednika.
"Dinastije. Postoje obitelji koje su toliko duboko ukorijenjene u određenim provincijama i lokalitetima da već desetljećima, pa čak i stoljećima kontroliraju sve", rekao je.
Ekonomija ovisi o vrijednim radnicima koji odlaze na sve kontinente svijeta kako bi slali novac svojim bližnjima i držali ih iznad linije siromaštva. Zemlja zadivljujuće ljepote i raznolikosti kultura, u kojoj se riža sadi tisućljećima danas mora - uvoziti rižu, a izvozi ljude.
Više pogledajte u videoprilogu reportera Dnevnika Nove TV Marka Stričevića.
-
U AmazoniStrašna tragedija na poznatoj turističkoj atrakciji: Ima mrtvih, poginula djevojčica (3), sedam osoba nestalo
-
Mnogi otkopavali automobileFOTO Susjede zameo snijeg: Snažan vjetar rušio stabla i trgao krovove
-
ikona na skijamaStartao na olimpijskom slalomu pa namjerno promašio prva vrata i ležerno odskijao do cilja
