Galerija
11. ožujka 2011. godine sjeveroistočnu obalu Japana pogodio je potres magnitude 9,0 po Richteru. Bio je to najsnažniji potres u povijesti Japana od početka mjerenja u 19. stoljeću te jedan od najsnažnijih potresa ikad zabilježenih.
Potres je udario u 14:46 po lokalnom vremenu, a epicentar se nalazio na dubini od 32 kilometra ispod površine mora, u zapadnom dijelu Tihog oceana, 70 kilometara od obale Honshua, najvećeg japanskog otoka. Riječ je o području koje je još poznato pod nazivom Pacifički vatreni prsten zbog učestalih potresa i vulkanskih erupcija.
Pročitajte i ovo
Podvlačenje Pacifičke ploče pod Euroazijsku uzrokovalo je potres toliko snažan da se osjetio na poluotoku Kamčatki u Rusiji, na Tajvanu i Kini. Poslije njega uslijedile su stotine novih udara, tzv. aftershockova, od kojih su deseci dostizali magnitudu 6,0, a dva su bila viša od magnitude 7,0.
"Kada je potres počeo, svi smo se smijali, misleći kako je riječ o samo još jednom od običnih, učestalih udara u Japanu. Mnogi su snimali svojim telefonima, no kada je postalo ozbiljno, njihovi izrazi lica su se promijenili. Ljudi su počeli vrištati, skrivati se ispod uredskih stolova. Potres je trajao dugo, možda dvije minute", rekao je Ken Saito, koji potres doživio na desetom katu poslovne zgrade.
Tsunami koji je odnio sve pred sobom
Nakon potresa sirene za uzbunu zbog tsunamija odjeknule su u cijelom pacifičkom području. Tsunami koji je jurio prema kopnu približavao se brzinom od 800 kilometara na sat. Osim obale Japana valovi tsunamija od 3,3 do 3,6 metara pogodili su niz havajskih otoka. Nekoliko sati kasnije valovi tsunamija od 2,7 metara pogodili su obale Kalifornije i Oregona u SAD-u. 18 sati nakon potresa valovi visoki otprilike 0,3 metra stigli su do obale Antarktika i uzrokovali da se dio ledene ploče Sulzberger odlomi od vanjskog ruba.
Pročitajte i ovo
Najsnažniji tsunami pogodio je Japan, točnije regiju Tohoku zapljusnuli su valovi visine 40 metara. Za usporedbu, visina tih valova samo je 10 metara niža od nebodera FSB-a u Zagrebu. Prema izvještajima, jedan val probio je 10 kilometara u unutrašnjost otoka. Svojom snagom porušio je sve ispred sebe i ostavio pustoš. Dok su se poplavne vode povlačile natrag u more, nosile su sa sobom goleme količine krhotina, kao i tisuće tijela žrtava koje je zahvatio potop.
"Pitao sam sina što mu je majka rekla posljednji put kada su se vidjeli. Rekao mi je da je vikala 'Spasi se i živi'. Mislio sam da će vrijeme zaliječiti rane, ali nije. To su stvari koje želim zaboraviti, ali ne mogu. Sjećanja užasa sada su još više urezana u pamćenje", izjavio je za Reuters Yoshihito Sasaki, 70-godišnji Japanac koji je u tsunamiju izgubio ženu.
Obalni gradovi i naselja, kao i prostrana poljoprivredna područja duž puta tsunamija, zahvaćeni su silovitim poplavama koje su odnijele velike količine domova, plovila, vozila i ostalog materijala. Među prvima za kojima je počela potraga bili su putnici na brodu zahvaćenom tsunamijem i putnici u nekoliko vlakova koji su prijavljeni kao nestali u Iwateu i Miyagiju. Kao posljedica tsunamija 450.000 ljudi ostalo je bez svojih domova, a više od 18.000 je poginulo. Mnoge od njih japanske vlasti proglasile su stradalima iako njihova tijela nikada nisu pronađena.
Pročitajte i ovo
Iako su tsunamiji duž japanske pacifičke obale prouzročili većinu smrti i veći dio razaranja, potres je također nanio znatnu štetu na širem području. Požari su izbili u nekoliko gradova, uključujući petrokemijsku tvornicu u Sendaiju. Na području Fukushime, Ibarakija i Chibe tisuće domova bile su potpuno ili djelomično uništene zbog potresa i naknadnih potresa. Infrastruktura je također teško pogođena diljem istočnog Tohokua jer su ceste i željezničke linije oštećene, elektroenergetska mreža bila je prekinuta, a vodoopskrbni i kanalizacijski sustavi u prekidu.
Nuklearna katastrofa
Nakon glavnog udara potresa i tsunamija velika zabrinutost bila je usmjerena na nekoliko nuklearnih elektrana u regiji Tohoku. Reaktori u tri nuklearne elektrane najbliže epicentru potresa automatski su se isključili nakon potresa, a nastupio je i prekid glavnog napajanja i rashladnih sustava. Međutim, poplava izazvana tsunamijem oštetila je pomoćne generatore u nekim od tih postrojenja, posebno u tvornici Fukushima. Bez struje rashladni sustavi prestali su funkcionirati u tri reaktora u prvih nekoliko dana nakon katastrofe, što je dovelo do pregrijavanja jezgri i djelomičnog taljenja.
Pročitajte i ovo
Otopljeni materijal stvorio je velike rupe u reaktorima 1 i 2, a potom su uslijedile eksplozije koje su se dogodile zbog nakupljanja vodikova plina. Sve to rezultiralo je oslobađanjem znatnih razina radijacije iz objekta tijekom dana i tjedana nakon potresa. Radnici su katastrofu pokušali spriječiti ubrizgavanjem morske vode, što je prouzročilo radioaktivnu kontaminaciju oceana.
Zbog brige oko potencijalne izloženosti zračenju japanske su vlasti uspostavile zonu zabrane leta u radijusu od 30 kilometara oko nuklearnih postrojenja, dok je područje od 20 kilometara evakuirano. Stanovnici su pozvani da napuste područje zbog pojave povećanih razina radijacije u lokalnim zalihama hrane i vode.
Pročitajte i ovo
Mjesec dana nakon potresa i tsunamija japanska regulatorna tijela za nuklearnu sigurnost podigla su stupanj ozbiljnosti nuklearne opasnosti u postrojenju Fukushima s razine 5 na 7, što je najviša razina na ljestvici koju je odredila Međunarodna agencija za atomsku energiju. Time je nesreća u Fukushimi postala jednako ozbiljna kao i ona koja se dogodila u Černobilu 1986 godine.
Razine radijacije ostale su visoke u zoni evakuacije, s procjenama da bi to područje moglo biti nenastanjivo desetljećima. Ipak, nekoliko mjeseci nakon nesreće vladini dužnosnici objavili su da su razine radijacije u pet gradova odmah iza zone evakuacije opale dovoljno da bi stanovnicima mogli omogućiti povratak svojim domovima. Iako su se neki ljudi vratili, dobar dio njih nikada se nije vratio svojim domovima zbog zabrinutosti oko preostalog radioaktivnog materijala u tlu.
