Majka Marija bila je krojačica, a otac Štefan nastavnik na srednjoj školi. Tuerk je u predstavljanju biračima tijekom kampanje naglasio da je u njegovu formiranju snažno utjecalo bolno iskustvo gubitka oca koji je umro kad mu je bilo 14 godina, ali da ga je u životu ojačalo to što je od onda morao skrbiti sam za sebe i mlađeg brata Vitoslava, a kasnije i za majku.
Pročitajte i ovo
Na Pravnom fakultetu u Ljubljani diplomirao je 1975. godine i upisao postdiplomski studij međunarodni odnosi, magisterij obranio 1978. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu (naslov magisterija Zaštita manjina u međunarodnom pravu), a doktorirao u Ljubljani 1982. godine.
Poslije diplome radio je jedno vrijeme u komisiji za manjine i
iseljenička pitanja tadašnjeg Socijalističkog saveza (SSRN), nakon magistriranja postao asistent na Pravnom fakultetu u Ljubljani, gdje je sada redovni profesor za međunarodno pravo, prodekan, te pročelnik Instituta za međunarodno pravo i međunarodne odnose.
Oženjen je Barbarom, rođenom Miklič, koju je upoznao u vrijeme studija, s kojom ima 27-godišnju kćerku.
Tuerk je osamdesetih godina kao stručnjak za područje ljudskih prava surađivao s organizacijom Amnesty International, a 1989. godine izabran je u potkomisiju UN-a za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina.
S tim u vezi detaljem protivnički oporbeni stožer pokušao je tijekom predsjedničke kampanje dovesti u pitanje njegovo djelovanje u Ženevi 1991. godine, tvrdeći da je i nakon rata za osamostaljenje Slovenije djelovao u "jugoslavenskoj delegaciji", što je opovrgnuo, protumačivši da je u zapisnicima navođen kao delegat iz Jugoslavije jer je s obzirom da Slovenija još nije bila međunarodno priznata imao
jugoslavensku putovnicu, ali da je djelovao u koordinaciji sa
tadašnjom slovenskom vladom, promovirajući slovenske interese.
Kao prvi veleposlanik Slovenije u UN-u Tuerk je na tom mjestu bio od 1992. do 2000, što znači da je ugovorni diplomat s najdužim stažem u Sloveniji.
Slovenija je 1998. i 1999. godine bila nestalna članica Vijeća
sigurnosti UN-a, pa je bivši glavni tajnik Kofi Annan početkom 2000. Tuerka imenovao jednim od svojih pomoćnika (za političke poslove).
Iz vremena rada Tuerka za UN datira epizoda koju je oporbeni stožer također pokušao iskoristiti, kako bi ga prikazao kao čovjeka s velikim ambicijama, na granici častohleplja.
Tuerk je naime 2005. godine dao ostavku na položaj Annanova pomoćnika, držeći da je nepravedno zaobiđen kad je Annan zbog regionalnog ključa i dužeg diplomatskog staža na mjesto svog zamjenika postavio Nigerijca Ibrahima Gambarija.
Tuerk je tada i javno iznosio nezadovoljstvo tom odlukom, oslanjajući se na istočnoeuropsku skupinu zemalja članica koje su u očekivanju reforme UN-a o kojoj se tada raspravljalo reflektirale da će joj nakon Ananova odlaska pripasti mjesto glavnog tajnika UN-a.
Tijekom predsjedničke kampanje u Sloveniji, pojavila su se anonimna pisma u kojima se tvrdilo da i izvori u UN-u ocjenjuju da je Tuerk tadašnjim javno iznesenim pritužbama "zatvorio vrata" svojoj karijeri u UN-u, te suzio mogućnost svog budućeg djelovanja.
Uz to, u anonimnim tvrdnjama navodilo se i da je tijekom obnašanja dužnosti Annanova pomoćnika izbjegavao kontakte s predstavnicima matične države.
Tuerk se tijekom političke kampanje za položaj predsjednika države u koju je ušao relativno kasno predstavljao kao osoba koja neće izazivati političke polarizacije i koja će ojačati diplomatski profil zemlje koju uskoro očekuje predsjedavanje Europskom unijom, te kojoj će u tome pomoći poznavanjem osoba, procedura i međunarodnog prava.
Što se tiče djelovanja slovenske diplomacije u regiji, Tuerk je
preporučivao "niski profil", tvrdeći da Ljubljana ne može biti akter nego posrednik u nekim pitanjima poput Kosova, te tumačiti kako je poznavatelj stanja u regiji.
U svom blogu objavljenom dva dana prije izbora Tuerk je u vezi s reformnim ugovorom Europske unije naglasio da on pruža više mogućnosti za ostvarivanje suverenih interesa država članica nego što je to do sada bio slučaj.
Tuerk uz to navodi da bi se kao predsjednik borio za uspješan imidž Slovenije kao države koja poštuje međunarodno pravo i ima "zrela i dobro promišljena mišljenja" o važnim međunarodnim pitanjima, te da je u tu svrhu spreman uložiti "sve svoje znanje i međunarodno iskustvo".
