Prošle su 24 godine od najgoreg zločina u Europi od Drugog svjetskog rata, tisuće stižu u Srebrenicu obilježiti još jednu tužnu obljetnicu

Pročitajte i ovo Dan žalosti u BiH Obljetnica genocida u Srebrenici: Više od šest tisuća sudionika na Maršu mira 'Došao s dobrim namjerama' Predsjedništvo BiH traži istragu oko napada na Vučića; Izetbegović: 'Osramoćen sam'

tri vijesti o kojima se priča Najavio pravnu borbu Nekad uspješni poduzetnik, danas deložiran iz stana: "Sve su mi oduzeli. Dug je najedanput narastao" Nakon napada Ne može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil Policija na nogama VIDEO Strava u susjedstvu: U obiteljskoj kući pronađena tri tijela, otkriveno što su policajci zatekli pored mlađeg muškaraca

Tisuće ljudi pristižu u četvrtak od ranih jutarnjih sati u Srebrenicu u istočnoj Bosni, gdje će tijekom dana biti obilježena 24. obljetnica genocida što su ga nad Bošnjacima tog područja u srpnju 1995. godine počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

"Nema tog novca koje majci može dijete isplatiti, ni lijeka koji joj može ranu zaliječiti. Svaka rana se zaliječi, ali ova nikad", kroz plač je rekla Munevera Gabeljić. 

Stotine automobila i autobusa preplavile su uske ceste koje vode ka ovom gradiću, u kojemu danas, prema službenim rezultatima posljednjeg popisa iz 2013., živi nešto više od 13 tisuća stanovnika, od čega je oko sedam tisuća Bošnjaka, dok je Srba oko šest tisuća. Uoči rata Srebrenica je imala čak 36 tisuća stanovnika, od kojih su 27 tisuća bili tadašnji Muslimani.

"Najbliži, moj otac, dvojice braće, jedan stric i četvorica ujaka su pronađeni ovdje", rekao je Nesib Nukić.

Lijesovi s posmrtnim ostacima 33 žrtve srebreničkog masakra danas će biti pokopani u Potočarima.

Najstarija žrtva koja će biti pokopana na 24. obljetnicu genocida je starica Šaha Cvrk, koja je u vrijeme kada je ubijena imala 82 godine, dok je najmlađa žrtva Osman Cvrk, dječak koji je 1995. godine imao tek 16 godina.

''Mislila sam će s godinama doći i olakšanje, ali kako koja godina ide, sve je teže i teže", rekla je Kadefa Rizvanović, koja je u Srebrenici izgubila 20 članova obitelji.

Od najgoreg zločina u Europi od Drugog svjetskog rata prošle su 24 godine. Vojska Republike Srpske 11. srpnja 1993. zauzela je dotad UN-om zaštićenu srebreničku enklavu i u svega nekoliko dana pobila više od 8000 nenaoružanih Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka.

Svake godine u Memorijalnom centru u Potočarima pokopaju se deseci žrtava. Dosad je ondje posljednje počivalište pronašlo 6610 ubijenih. U masovnim grobnicama pronađeni su samo njihovi ostaci. Budući da su počinitelji premještali tijela, kostima nekih žrtava izgubio se svaki trag.

"Ja sam iskopala svog muža. Ostale su samo noge i donja vilica. To je sve", rekla je Redžija Sunić, koja će danas pokopati svoga supruga.

Za više od tisuću žrtava još uvijek se traga. Meira Hasanović još uvijek traga za ostacima svoga brata.

''Živim za taj dan da ga pronađem, da ga ukopam. Ostavila sam mu mjesto kraj muža i čekam da mi jave da ga pokopam. To mi je velik želja: da ga pokopam, da znam da je tu", rekla je.

Žrtve srebreničkog genocida pronađene su u 94 masovne grobnice, a vjeruje se da ih ima još. Za nestalima u ratu ne traga se samo u Srebrenici. Naime, na području cijele bivše Jugoslavije traga se za više od 10.000 ljudi.

''Mi planetarno govorimo o tome, o problemu Balkana i ljudi i naroda iz zemalja na Balkanu, o tome da učine taj civilizacijski korak i da 24, 25 godina poslije rata jedni drugima kažemo gdje se skrivaju naši najmiliji'', rekao je Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice.

Neki političari još uvijek poriču da se u Srebrenici dogodio genocid

Za genocid u Srebrenici dosad je osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora. Međutim, neki političari još uvijek smatraju da u Srebrenici genocid nije počinjen. Jedna je od njih i premijerka Srbije Ana Brnabić.

''Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je, znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada, genocid je kada pobijete cijelu populaciju: žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj'', rekla je Brnabić u intervjuu u studenom prošle godine.

Sličnu je stvar rekao ove godine rekao i Milorad Dodik, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine: "Odjednom su se sjetili da od toga naprave mit, a Bošnjaci ga nisu imali pa ga pokušavaju izgraditi od Srebrenice. To je lažni mit, on ne postoji, već užasno teško stradanje koje pokazuje svu golgotu i okrutnost rata."

S druge strane, svoju djelomičnu krivnju priznala je nizozemska vlada, koja je 2002. godine priznala da je mogla učiniti više po pitanju genocida. To je učinila nakon što je objavljen izvještaj Nizozemskog instituta za dokumentiranje rata koji je pokazao da se nizozemske mirovne snage mogle učiniti više da spriječe genocid.

Kako je na području Srebrenice bilo samo 110 nizozemskih vojnika, koji su trebali braniti 30.000 ljudi, u izvještaju je zaključeno da su nizozemski političari loše pripremljene vojnike, koji su povukli pred srpskim snagama, poslali u "nemoguću misiju".

Iako nisu uspjeli zaštiti ljude, nizozemski su vojnici ostavili svoj trag u Srebrenici. Naime, zidove bivše tvornice baterija, koja im je služila kao sklonište, išarali su vulgarnim grafitima prepuhnih seksualnih aluzija i uvreda na račun Bošnjaka.