U izjavi novinarima ispred zgrade srbijanske vlade Jovanović je kazao kako 'treba reći istinu' da bi Srbija danas bila bolja da je nastavila kretati se onim putem kojim je išla dok nije ubijen premijer Đinđić. Đinđić je ubijen u napadu u dvorištu zgrade srbijanske vlade 12. ožujka 2003., a njegovu pogrebu nazočilo je više od 70 stranih državnih izaslanstava i više stotina tisuća građana. Bio je prvi srbijanski premijer nakon pada režima Slobodana Miloševića 2000. i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS), a za njegova mandata počeo je proces demokratizacije srbijanskoga društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reforma.
Đinđićeva vlada zalagala se za suradnju s Haaškim tribunalom i u to vrijeme uhićena je nekolicina haaških optuženika, među kojima i bivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije Slobodan Milošević, koji je u Den Haag izručen 28. lipnja 2001. Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke (DS) u kojoj je bio predsjednik izvršnog odbora, a od siječnja 1994. do ubojstva i predsjednik stranke. Također je bio jedan od veterana srbijanske oporbe i jedan od najistaknutijih vođa srbijanske demokratske oporbe, koja je porazila Miloševićev režim na izborima rujna 2000. godine.
U svibnju 2007. bivši zapovjednik nekadašnje jedinice za specijalne operacije srbijanskog MUP-a Milorad Ulemek osuđen je na 40 godina zatvora zbog organizacije ubojstva premijera Đinđića, a kao izravan počinitelj ubojstva na 40 godina zatvora osuđen je i bivši zamjenik zapovjednika te postrojbe Zvezdan Jovanović. Presude Ulemeku i Jovanoviću potvrdio je 29. prosinca 2008. srbijanski Vrhovni sud u drugostupanjskom postupku, a potom i 24. studenoga 2009. u trećestupanjskom postupku predviđenom u slučaju osude na najviše zatvorske kazne. (Hina)
