Slap niz koji teče voda neprirodno crvene boje prvi je put otkriven 1911. godine i do danas se nije moglo točno utvrditi zašto je to tako. Otkrio ga je australski geolog Thomas Griffith Taylor koji je istraživao antarktički glečer dug desetinama kilometara, a koji danas i nosi njegovo ime – Taylorov glečer, a cijeli taj dio Antarktike nosi ime Taylorova dolina.
Geolog Taylor je prvi iznio teoriju kako su vodu u slapu obojale mikroskopske crvene alge i ta je teorija, iako nikada nije bila znantveno potvrđena, praktički do dana današnjeg bila navođena kao najizvjesniji uzrok neobične boje slapova.
Ipak, zahvaljujući istraživanju Sveučilišta Fairbanks na Aljasci, izgleda da smo napokon doznali pravi uzrok crvene boje - prisustvo oksidiranog željeza u slanoj vodi. Radi se o istom procesu koji željezu daje tamno crvenu boju kada zahrđa. Kada slana voda u kojoj se nalazi željezo dođe u dodir s kisikom željezo oksidira i pocrveni te na taj način oboji i vodu u crvenu boju, piše Forbes.
Znanstvenici koji su radili na istraživanju uspjeli su pratiti trag vode pod glečerom koristeći tehnologiju za eholokaciju (sonar). Došli su do otkrića kako se ispod glečera nalazi veliko slano jezero zarobljeno pod ledom te kako voda koja teče "krvavim slapovima" potječe upravo iz tog jezera. Izračunali su da je slanoj vodi iz jezera trebalo oko 1,5 milijuna godina da kroz pukotine i kanale u ledenjaku dospije na površinu i formira vodopad koji je intrigirao znanstvenike više od 100 godina. Slana je voda na svojem putu negdje "pokupila" željezo iz temeljne podloge.
Zanimljivo je da "krvavi slapovi" također sadrže i niz mikroba koji mogu preživjeti u ekstremnim uvjetima. Te mikrobne zajednice žive od sulfata u vodi i stvaraju energiju putem redukcije sulfata. To je proces sličan onom u kojem ljudi pretvaraju hranu u energiju, ali umjesto korištenja kisika ti mikroorganizmi koriste manje pogodan sulfat.
Te mikrobne zajednice žive u ekstremnim uvjetima koji bi mogli nalikovati početku života na Zemlji, prije nego što je kisik postao obilato prisutan u atmosferi. Oni nam pružaju indikacije o tome kako se život može potencijalno razviti na drugim planetima koji nemaju atmosferu prepunu kisika kao što ima Zemlja. Osim toga, pružaju i dodatne dokaze o mnogim načinima na koji se život može prilagoditi ekstremnim okruženjima.
