Priopćenje Bad Blue Boysa prenosimo vam u cijelosti:
Pročitajte i ovo
Posljednjih nekoliko dana ponovo su svim medijima bila puna usta navodne “rak rane” hrvatskog nogometa - navijača. Opet su se svi našli pozvani komentirati, teoretizirati, izvoditi raznorazne zaključke i rješenja.
>> Snimka tučnjave BBB-a i policije u Austriji
Na Dinamovu pripremnu utakmicu u Kapfenberg krenula je grupa najvjernijih Dinamovih navijača, onih koji su uz klub uvijek bez obzira na rezultate, onih koji su pred sablasno praznim stadionom protiv Međimurja proslavljali titulu ovog proljeća, koji su po najvećem pljusku nepokolebljivo bodrili momčad protiv Šibenika u rezultatski nevažnoj utakmici, koji su s Dinamom putovali i derali glasnice u ligi za ostanak…itd. To nisu bili “navijači” koji demostriraju svoj “fanatizam” prema modroj boji isključivo kada Maksimir ugošćuje Arsenal, Milan ili kada se organiziraju nakardne parade, vatrometi, proslave i slične manifestacije koje jednom godišnje napune stadion navodno pravim, istinskim navijačima...
Prošle subote, nekoliko je neodgovornih pojedinaca s nažalost par nepromišljenih poteza zakuhalo incident kojeg ni u kojem slučaju ne možemo opravdati i to je situacija od koje ne bježimo i s kojom smo se spremni suočiti te za koju nekoliko naših članova već odgovara pred pravosuđem. Stoga se ovog trenutka ne želimo ponašati kao ostatak našeg licemjernog društva pa bez lažnog ustručavanja priznajemo:
DA, KRIVI SMO I OD TOGA NE BJEŽIMO!
Međutim ne možemo se oteti dojmu kako su neki pojedinci ovu situaciju jedva dočekali kako bi u njoj pronašli opravdanje i izgovor za svoje konstatne laži, mazanje očiju (navijačke) javnosti te ga u svojim medijskim istupima koriste kao opravdanje za još jedan neuspješan projekt “europskog proljeća”.
Naši europski snovi za koje živimo i o kojima slušamo već tko zna koje ljeto redovito se ruše u rujnu ili najkasnije u studenom protiv Parme, Maccabija, Fulhama, Dnjepra, Heerenvena, Auxerra ili njima sličnih klubova.
Odgovaraju li pravi ljudi za te rezultate?
Ne, zašto i bi, kada im, nakon par večera i rundi, objektivno hrvatsko novinarstvo pronađe alibi.
Draga gospodo, mi nismo anđeli, ne glumimo nevinašca, griješimo, ali isto tako od grešaka ne bježimo i spremni smo snositi konsekvence. Nažalost Kapfenberg je bio naša pogreška i mi priznajemo krivicu.
S druge strane voljeli bi da nas vi, uvijek objektivni hrvatski mediji podsjetite kada je to hrvatska policija preuzela odgovornost za nemali broj incidenata koje je izazvala svojim nepromišljenim i neprofesionalnim postupcima prema nama – navijačima. Ili možda i vi mediji s obzirom na kompletno stanje hrvatskog društva vjerujete u njezinu nepogrešivost. Da li zbog te nepogrešivosti policijski glasnogovornici zataškavaju uporabu vatrenog oružja da bi ga kasnije ipak priznali izmišljajući razloge njegovog upotrebljavanja kao što je sad nedavno bio slučaj u Karlovcu.
Predstavlja li baklja na stadionu takav prekršaj da se zbog toga dosuđuju kazne od 10 000 kuna i dodjeljuje zaštitna mjera zabrane u trajanju od godinu ili više dana koja se u nekim dijelovima kosi i sa samim Ustavom Republike Hrvatske?
Draga gospodo, mi nismo anđeli, ne glumimo nevinašca, griješimo, ali isto tako od grešaka ne bježimo i spremni smo snositi konsekvence. Nažalost Kapfenberg je bio naša pogreška i mi priznajemo krivicu.
Protiv takvih protuustavnih postupaka mi smo nemoćni. Prilikom privođenja policija nam uzima mobitel, nemamo nikakvu mogućnost kontakta sa odvjetnicima ili vanjskim svijetom, a ukoliko si sami ne potpišemo primjer gore navedene presude, drži nas se i do 7 dana u pritvoru? Po kojem zakonu?
Oprostite što nismo kamatari i dileri, što nemamo veze i poznanstva da nam postupke odvučete u zastaru...
Predstavljaju li navijači najveći problem našeg nogometa, snose li oni odgovornost za ispadanje od Ciprana, Albanaca, Iraca, Mađara i ostalih nogometnih “velesila” već u prvim pretkolima europskih natjecanja?
Jesu li hrvatski klubovi taoci huligana ili pak menadžera, koji u slobodno vrijeme kamatare, vezama u pravosuđu dobivaju zastare ili pak prljavim trikovima “prebrišu” milijunska dugovanja svojim vjerovnicima. Menadžera koje ponekad u haustoru dočeka metak.
Snosi li tko odgovornost za “nikad jači HNL” u kojem 90% klubova ne bi smjelo dobiti licencu za natjecanje iz raznoraznih razloga, zatim za silne Eure bačene u vjetar u svrhu “vrhunske” kandidature sa NULA glasova, Eure kojima se moglo razminirati Slavoniju ili Liku… Koliko je to novaca u usporedbi s toliko spominjanim kaznama izazvanih našim bakljama?
Da li se i iz spomenutih razloga javljaju mnogi “istinski navijači” koji se u strahu od nogometnih huligana ne pojavljuju u Maksimiru?
Postoji li i jedan sociolog ili dežurni komentator koji će pojasniti činjenicu kako se ipak stadion napuni na utakmici maksimalnog sigurnosnog rizika, kakva je Dinamo-Hajduk, jedina utakmica na kojoj postoji realna opasnost od incidenata. Gdje tada nestaje strah od huligana i nereda? Strah koji se konstantno javlja na «jako opasnim» utakmicama protiv Međimurja, Kamena, Šibenika.
Tada smo SAMO MI na stadionu, najvjerniji..
Za sve ustrašene navijače, evo jednog podatka u nadi da će ih ohrabriti; jedina 2, slovima dva, incidenta na sjevernoj tribini, koja su se dogodila od njezinog otvaranja.
- u proljeće '99-te izazvala je hrvatska policija. Isto to proljeće '99 na utakmici s Hajdukom, i u prosincu 2006. godine na utakmici sa Zagrebom.
Ako pogledamo koliko je utakmica u tih osam godina odigrano, očigledno je da incidenata nema, a da svi oni istinski navijači koji sude nama nemaju volju doći na stadion, ali zato u rukavu uvijek imaju “stotku do asa” aduta glupih opravdanja...
Draga gospodo, nažalost i mi smo produkt hrvatskog društva, društva u kojem se vozači najviših dužnosnika u slobodno vrijeme bave kamatarenjem, društva u kojem nekoliko stotina žena svake noći biva prebijeno, društva gdje su teme dana Dikani i Vlatke sa svim popratnim grudnjacima i gaćicama, društva u kojem se nepogrešivi policajci pred očima turista udaraju, društva, koje se zajedno sa svojim institucijama nema hrabrosti suočiti sa svojom stvarnom slikom i prilikom.
Molimo Vas da ovaj dopis objavite u cijelosti!
S poštovanjem,
UDRUGA NAVIJAČA DINAMA
