Ubojice, silovatelji, razbojnici... Kriminalce svih vrsta, njih gotovo 5.000, traže hrvatski sudovi i policija. Oni su - bjegunci. Pero Kukić je do prije mjesec dana bio tražen zbog 90-ak krađa. A onda je zbog njega policija opkolila malo zagorsko selo Konjščinu. Traže ga zbog pokušaja ubojstva. Kukić je pobjegao nakon što je policija zaustavila auto u kojem se nalazio. U bijegu je pucao na policajca, i to ispred dvorišta obitelji Pereglin. 'Ja pogledam i on, kako je trčao, u letu je zabacio ruku unatrag i pucao. Da, baš sam vidjela pucanj. Čovjek je u civilu bio iza njega i pucao je po njemu', kazala nam je Ljubica Pereglin. Bjegunac je, dodala je, pobjegao u polje kukuruza, samo stotinjak metara udaljeno od njihove kuće. te noći, od straha, kaže, nije oka sklopila. I to s razlogom. 'Budući da do sada nismo pronašli odbačeno vatreno oružje pretpostavka je da je opasan i treba mu se pristupiti oprezno', kazao je o bjeguncu iz Konjščine Robert Pavić iz PU krapinsko-zagorske.
Pročitajte i ovo
Priča Provjerenog
Građani ljuti, zaposlenici odlaze, a iz Hrvatske pošte tvrde da nikad nije bilo bolje: "Kad biste vidjeli što se događa, znali biste zašto ljudi dobivaju potrgane pakete"
Provjereno
Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio
Strah u Zagorju
Ulica je inače puna djece, ali je za vrijeme pucnjave i dok je Kukić bježao srećom bila prazna. Je li još uvijek u selu? Hoće li se vratiti? Glavna su pitanja koja su se od tada čula među stanovnicima Konjščine. Znaju da se smatra opasnim i naoružanim. 'Da nam je bilo svejedno, nije. Pošto je padala noć, naravno da smo se zatvorili', kazala je za Provjereno mještanka Đurđica Pavlić. Prošlog tjedna - olakšanje za Zagorce. Kukić je, sasvim neočekivano, otišao u zagrebački zatvor Remetinec te se dobrovoljno predao. Sa svojih 25 godina bio je najmlađi među najopasnijim bjeguncima koje je MUP izdvojio na svojim stranicama. Najstariji je Milivoj Ašner - ima čak 96 godina. Među licima s tjeralice ima manje poznatih, ali i onih koje svi dobro znamo. Dvije su žene - Mirica Stipanić i Milena Klipić - obje tražene zbog prijevara u gospodarskom poslovanju. O vrućim imenima hrvatskog kriminala popričali smo s načelnikom Odjela općeg kriminaliteta MUP-a, nadležnog za bjegunce Gojkom Markovićem. Rekorder po stažu bjegunca možda je, kazao je, već i mrtav. 'Jedna osoba je na tjeralici još od 1974. godine. Ta osoba je osuđena na kaznu zatvora od 20 godina, zbog kaznenog djela ubojstva', otkrio je načelnik Marković.
Od građana slaba pomoć
Javno se objavljuju slike osoba koje su počinile najteža kaznena djela. U nadi da će ih građani prepoznati, i javiti policiji gdje se nalaze. Poziva je bilo, ali ne i rezultata. 'Ili se radi o zamjeni osobe, ili se radi o nekakvom zlonamjernom pozivu policiji da se napakosti nekoj obitelji, pa se navodi da se ta osoba skriva kod nje. No, uglavnom, vrlo rijetke su informacije koje su nas baš dovele do tražene osobe', dodao je načelnik. Znatan dio popisa čine ubojice. Jedan od njih - Nenad Bižić, pobjegao je iz Lepoglave, zatvora u kojem je izdržavao kaznu od 11 i pol godina zbog ubojstva i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nakon što je nacijepao drva, javio se pravosudnom policajcu da ide do telefonske govornice. I samo se odšetao u slobodu. Naime, zbog dobrog vladanja premješten je u blaže čuvani dio zatvora. 'Nikad ne možete biti sigurni do kraja i matematički odrediti tko to neće zlorabiti, uvijek postoji mali rizik da će neki od zatvorenika zlorabiti povjerenje', kazao je Stjepan Loparić, bivši upravitelj kaznionice u Lepoglavi. Od tada je prošlo gotovo dvije godine, a ubojica je još uvijek na slobodi. Odležao je više od pola kazne koja mu je dosuđena za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 1991. i ubojstvo susjeda kojeg je 1997. nasmrt pretukao.
Dvojno državljanstvo problem
Posebnu okrutnost pokazao je Marko Marković, koji je također pobjegao iz zatvora, ali onog u Puli. Taj je 57-godišnji slovenski državljanin 1991. opljačkao, ubio vatrenim oružjem, zapalio i zakopao svog sunarodnjaka u mjestu Mutrina kod Buja. U bijegu je već 15 godina. '97. je uhićen u Sloveniji, ali je pušten jer je državljanin te zemlje. Na tjeralici ima i lica s dvostrukim državljanstvom. 'To nije samo hrvatski problem, to je opći problem dvojnih državljanstava', pojasnio je ministar pravosuđa Ivan Šimonović.
Dražan Gadža prije 10 godina ubio je čovjeka u noćnom klubu u Sesvetama. Tada 25-godišnji Gadža, prema objašnjenju presude, počeo je vrijeđati žrtvu, koja mu je uzvratila udarcem. Gadža je pao na pod, pri čemu mu je ispao pištolj. Ipak ga je uspio dohvatiti te je svojoj žrtvi pucao u leđa. Za njim je raspisana tjeralica i međunarodna potraga, a opisan je kao opasna i vjerojatno naoružana osoba. 2002. je i uhićen u BIH, ali je pušten jer ima državljanstvo te zemlje. Na saslušanju u Livnu sucu je navodno rekao kako nije kriv, te da je nakon te noći pobjegao u Split, zatim u Mostar. U Zagrebu je za ubojstvo pravomoćno osuđen na 11 godina zatvora. Do danas nije odležao ni dana. 'Valja znati da osobe koje očekuju sudsku presudu i to na više od 5 godina zatvora kada je za njih obavezan pritvor, dobro i temeljito pripreme teren za bijeg i zapravo pobjegnu prije izricanja same presude', pojasnio je načelnik Marković.
BiH najpopularnija destinacija
Zoran Božić je, prema pravomoćnoj presudi suda, silovatelj. Osuđen je na kaznu od 4 godine. I on, kao i Gadža, ima dvojno državljanstvo. Hrvatsko, ali i ono Bosne i Hercegovine. Obojica su locirana u BIH, ali im hrvatska policija zbog državljanstva te zemlje ne može ništa. Priča je poznata, njezinih likova ima napretek. Branimir Glavaš je posljednji primjer. Hrvatski zatvor je izbjegao tako što je otprilike pola godine prije izricanja presude zatražio i dobio državljanstvo BIH. A u BIH je otišao i riječki kirurg Ognjen Šimić nakon što je nepravomoćno osuđen na 9 godina zatvora zbog primanja mita. U međuvremenu mu je kazna smanjena na 5 godina, te je postala pravomoćna. U Francuskoj je sklonište pronašao bivši hrvatski diplomat Ljubomir Čučić, pravomoćno osuđen zbog zlostavljanja supruge.
Hrvatska policija zna da su u inozemstvu i neki bjegunci - hrvatski državljani bez druge putovnice. Marko Nikolić, poznatiji kao Markoni, najprije je osuđen za organizaciju ubojstva Vjeke Sliška, i to na 30 godina, da bi u ponovljenom suđenju bio u potpunosti oslobođen zbog nedostatka dokaza. Uložena je žalba na oslobađajuću presudu, pa Nikolića čeka još jedno suđenje. Prema posljednjim policijskim informacijama, ovaj bjegunac optužen za teško ubojstvo, nalazi se u Južnoj Americi. Hrvatska policija zna da se i Stevo Smrček ne nalazi u Hrvatskoj. Odslužio je kaznu za sudjelovanje u otmici sina generala Zagorca, ali ne i onu za oružanu pljačku mjenjačnice. Pobjegao je prije nego što se trebao javiti na odsluženje dvoipolgodišnje kazne prije 5 mjeseci. Do danas nije lociran.
Velik broj bjegunaca ipak se nalazi u Hrvatskoj. Policija do njih dolazi na razne načine - ponekad pronađu informatore u krim miljeu, ili prisluškuju osobe bliske bjeguncu, prate bankovne račune. Velika pomoć su racije. Gotovo nema dana da se ne uhiti neka osoba. Poseban odjel PU zagrebačke obučen je za racije - cjelonoćne posjete zagrebačkim kafićima i klubovima. One nerijetko završavaju uhićenjima, ali i pronalaskom bjegunaca. To samo dokazuje da bjegunci šetaju među nama, žive dalje. 'Jako puno građana poznaje bjegunce, jako puno građana zna za njihova skloništa, za neke članove obitelji i bliske osobe koje ih skrivaju', siguran je načelnik Marković. No, nisu voljni informacije i otkriti. Jedan od razloga je - strah! 'Nikako ne treba se bojati identifikacije pozivatelja, može ostati anoniman. Nitko neće inzistirati na njegovim identifikacijskim podacima, ali u svakom slučaju, svaka informacija nam dobro dođe', dodao je.
Već su opisani kao opasni i naoružani. A ako su već jednom posegnuli za oružjem i nisu oklijevali oduzeti nekome život, tko može tvrditi da to neće napraviti opet? Na svoju, i savjest onih koji ih u tome nisu spriječili.