Jelica Štrok sadi domaći češnjak, Ivica Černik mrkvu, Mato Barić grašak, a Nenad Falamić proizvodi gnojivo uz pomoć glista. Svatko od ovih malih proizvođača posebno većem tržištu nije zanimljiv. Zato su se udružili. 'U zadrugi nas ima sedam zadrugara. Imamo negdje oko 15-16 hektara zemlje i mislimo proizvesti negdje oko 30 tona raznog povrća', kazala je Jelica Štrok, upraviteljica zadruge.
Pročitajte i ovo
Te količine na tržištu je lako prodati. 'Ulaskom u zadrugu meni se otvaraju mogućnosti širenja proizvodnje i lakšeg plasmana svojih proizvoda', kazao je Ivica Černik.
Plasman za polovicu gnojiva Nenad je već osigurao, a prodaje ga svojim zadrugarima. 'Znači da mogu osigurati konstantan pritok novog gnoja, hranjenja, proizvodnje, da imam siguran plasman za jedan dio, a drugi dio da mogu isprobavati neka druga tržišta', kazao je.
>> Europa se okreće ekološko održivoj proizvodnji, gdje je tu Hrvatska?
Vrijedni zadrugari bit će prvi koji će tržištu ponuditi zaštićene hrvatske sorte češnjaka i crvenog luka. 'Želimo nešto našoj Slavoniji, nešto doma proizvesti što će se prepoznati kao kvalitetan i dobar proizvod', kazao je Mato.
No, ni tu ne staju. Hrvatski luk planiraju sušiti, a novac za sušaru dobiti iz europskih fondova. 'Kad prodaju luk koji su proizveli na svojim njivama, na svojim površinama, mogu ga prodati za dvije, dvije i pol kune po kilogramu. Međutim, sušeni luk, prerađeni luk, gotovo proizvod mogu prodati po 40 ili 50 kuna', kazao je Radomir Padečanin, član zadruge.
Jedino takav način rada osigurava opstanak malim proizvođačima. 'Na ovom velikom europskom tržištu udruživanje i poslije toga što može uslijediti - uspješno brendiranje nekog proizvoda, može praktički ići jedino preko zadruga', kazao je Bojan Stipešević s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Zadruga iz Valpova na dobrom je putu da taj cilj i ostvari.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
