Autostopiranje kod Drniša nemoguće iskorijeniti!

Do nekih sela nema đačkih autobusa, a za redovne linije nakon nastave treba čekati i do dva sata. Kad bi se i odlučili čekati - od autobusne stanice do kuće često ima i po nekoliko kilometara pješačenja. Na stopiranje su, kako su rekli, praktički osuđeni.

Pročitajte i ovo Odluka Vrhovnog suda Paravinji ukinuta presuda od 40 godina zatvora Neobično putovanje U svakom gradu odlučila je spavati s drugim muškarcem

Dva sata poslije nastave trebalo bi pričekati autobus. Ipak 17-godišnja učenica stopira i kaže kako u tri godine školovanja nije imala neugodnosti. 'Na sreću, nisam. Obično budem s rođacima i bratom ili muškim prijateljima iz razreda pa se ne bojim', rekla je učenica iz Drniša.

'Izbacim prst i molim Boga da mi netko stane'

Momci pričaju da im je još lakše nego djevojakma podignuti palac na cesti. 'Stopiram, što ću drugo, samo izbacim prst i molim Boga da mi netko stane', rekao je 16-godišnji učenik. 'Pogotovo sada otkad je zahladilo, nije me briga s kim ću', rekao je jedan 17-godišnjak. I kad ne birate s kim ćete se povesti kući doživite svašta, hladnokrvno tvrdi 17- godišnjak.

'Znalo je biti svačega, da osoba bude u alkoholiziranom stanju ili nešto slično', rekao je. Ne boje se, kažu, ničega. Ni od 7. lipnja kada je nestala Antonia Bilić. Prije više od četiri mjeseca u ovo selo je autostopirajući je željela doći Antonija. Od njezine škole do table gdje je stopirala točno je četiri kilometra. Nije došla tamo gdje je željela i izgubio joj se svaki trag.

'Stopiram otkad znam za sebe'

Đačkih autobusa za pojedina sela nema. U općinama se žale da nemaju novca za prijevoznike. Županiju i ministarstvo mole za pomoć. 'Stopiraju jer nemaju izbora. Mi smo na taj problem upozoravali od kraja prošle školske godine, od početka ljeta', rekao je Paul Cota, načelnik općine Promina. A hoće li on biti riješen, svjedno je, kažu učenici kojima je stopiranje praktičnije.

'Ne bojim se, stopiram otkad znam za sebe. Nije problem uopće', poručili su nam za kraj učenici drniške škole. Autostopiranje doživljavaju kao svakodnevni dio vlastitog srednjoškolskog života.