U Hrvatskoj ih kronično nedostaje, na pregled se čeka tjednima, na terapiju mjesecima, a sve više trebaju ih i djeca i odrasli
Piše DNEVNIK.hr,
12. siječnja 2024. @ 06:39
komentari
Logopedi, ilustracija - 4Foto: DNEVNIK.hr
Jedan logoped na 6500 tisuća stanovnika, to je realnost Hrvatske. U manjim sredinama jedva da ih se može naći, a problem je još veći kada je riječ o logopedima za odrasle. Bave li se u Ministarstvu zdravstva uopće tim problemom, provjerila je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Vištica.
Martina je operirala karcinom štitnjače. Imala je problema s glasom, govorila je promuklo. Mjesecima je vježbala.
"Najveći je problem taj što nema logopeda u Koprivnici za odrasle i što sam morala i moram i dalje putovati u Zagreb na kontrole, na pretrage i naravno na vježbe", rekla je Martina Oršanić Saobolović iz Koprivnice.
Da bi se nešto postiglo, treba redovito dolaziti k logopedu, a to je mnogima problem.
''Ima ljudi koji su iz drugih dijelova Hrvatske koji moraju dolaziti u Zagreb dva do tri puta tjedno i uzeti smještaj da bi terapija bila funkcionalna i učinkovita", upozorila je Ivana Šimić Prgomet, magistra logopedije s KBC-a Zagreb.
Čak 56 posto logopeda koji rade u zdravstvenom sustavu koncentrirano je u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. S odraslima ih se bavi tek pet do osam posto. A koliko ih nedostaje kad su u pitanju i djeca i odrasli, govori podatak da na 6500 stanovnika ide tek jedan logoped.
"Nemamo podatke o dostupnosti logopeda koji bi radili s odraslima u području Istre, Ličko-senjske županije, na otocima", upozorava Karolina Lice, predsjednica logopedskog društva
U zagrebačkom SUVAG-u odrasli na prvi pregled čekaju tri do četiri tjedna, aterapija počinje u roku od tri do četiri mjeseca od prvog pregleda.
"Nažalost, čekaju dok se ne oslobodi termin u našem rasporedu. Mi nismo u mogućnosti uzeti jednog pacijenta dok s drugim terapiju ne završimo", rekla je Lice.
Za djecu se u SUVAG-u čeka i duže. Na prvi dijagnostički pregled tri do šest mjeseci, a na terapiju i po godinu dana. Velik je pritisak i na Fonijatrijski odjel u KBC-u Zagreb.
"Primjetan je porast pacijenata i različitih uzroka - od govornih poteškoća, jezičnih, komunikacijskih, poremećaja sluha, poremećaja glasa, govora, gutanja", rekla je Šimić Prgomet.
Pomoći bi trebalo donošenje nove mreže zdravstvene službe, pa bi i logopedi trebali biti dostupniji.
"U domovima zdravlja, bez uputnice. Naravno, Ministarstvo zdravstva i HZZO daju preduvjete da se omogući ugovaranje, a na lokalnim je i regionalnim zajednicama da se privuku kadrovi, znamo da ih nema dovoljno", rekla je Ivana Portolan Pajić, načelnica Sektora za primarnu zdravstvenu zaštitu i zdravstveni turizam.
Ako ih uspiju privući u manje sredine. Da treba povećati kvote na fakultetima, smatraju i u Ministarstvu. Nagodinu stotinjak logopeda stiže na tržište, no to nije dovoljno. Nakon duge borbe struke trebao bi se donijeti Zakon o logopedskoj djelatnosti.