"Točno u pet ujutro, gotovo u istom trenu sve je oko nas eksplodiralo, krhotine stakla, stabala, cigli, prašina, vatra", opisao je Dreyer sucima u Haagu svoj doživljaj početka Oluje 4. kolovoza 1995. koji ga je zatekao u obilasku Knina gdje je oklopnim transporterima skupljao osoblje UN-a nakon što je stupanj opasnosti u ranim jutarnjim satima za UN bio podignut s narančastoga na crveni.
Pročitajte i ovo
Svjedok je prvog dana Oluje više puta izlazio iz baze UN-a kako bi osoblje UN-a vratio u nju.
Upitan o emotivnom stanju tih ljudi on je kazao kako su na početku napada bili "u stanju ekstremnog šoka i skamenjeni", pa ih je, prema vlastitim tvrdnjama, morao šamarati da uđu u oklopne transportere UN-a.
Prema njegovim riječima, hrvatske su snage granatirale i stambena područja Knina, ali manjim intenzitetom.
"Točno je da nije bilo jako, ali ga je bilo", rekao je svjedok objasnivši da je granatiranje bilo najjače upravo na samom početku operacije.
On je kazao kako prvog dana Oluje srpske snage nisu djelovale.
Njegovo svjedočenje nastavlja se u petak.
Prije ovog svjedoka, obrana generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača završila je protuispitivanje svjedoka Tora Munkeliena, bivšeg vojnog promatrača UN-a. On je u iskazu ostao pri tvrdnji da su hrvatske vlasti mogle spriječiti pljačku nakon Oluje postavljanjem kontrolnih točaka na cestama jer su se pljačkaši, i vojnici i civili, koje je on vidio tijekom obilazaka kretali vozilima sa svojim plijenom.
