Unatoč pozitivnim pomacima, hrvatsko je pravosuđe tek na polovici puta u procesuiranju ratnih zločina, ocjena je nekoliko vladinih udruga koje prate suđenja za ratne zločine, a koje su od Vlade i Sabora zatražile da zakonskim izmjenama osiguraju da takva suđenja, po uzoru na tzv. uskočke sudove, vode isključivo specijalizirani sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.
Ocjena je to iz izvješća o praćenju suđenja za ratne zločine za 2009., koje su na konferenciji za novinare predstavili Građanski odbor za ljudska prava, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću te Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, a u kojem se prošla godina opisuje kao 'još jedna godina pospremanja'. Mladen Stojanović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pozitivnim je ocijenio obnovu nekih postupaka koji su 1990-ih vođeni neprofesionalno, u izočnosti okrivljenika, a završavali su osuđujućim presudama.
Vezani članci
Izvijestio je da je DORH napravio internu reviziju 90 takvih postupaka, a da su obnovljeni postupci završili odbijanjem optužnice ili prekvalifikacijom u kazneno djelo oružane pobune, na koje se primjenjuje Zakon o oprostu. Kao negativni događaj u 2009. izdvojio je odlazak Branimira Glavaša u BiH neposredno prije nego je protiv njega izrečena osuđujuća prvostupanjska presuda za ratni zločin. 'Njegov bijeg posljedica je odluke Sabora, koji se izravno umiješao u djelovanje sudske vlasti i onemogućio sudu da samostalno odluči o pritvaranju', ustvrdio je Stojanović.
Upozorio je i da su suđenja za ratne zločine lani vođena na čak 11 sudova, a da su u vijećima za ratni zločin, usljed nedostatka kadra, sjedili i suci s građanskih odjela, što udruge smatraju neprihvatljivim. Zato traže da se izmjenama Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda (MKS) utvrdi da suđenja vode samo na četiri županijska suda, koji imaju i kadrovske i tehničke uvjete za takva suđenja. Njegova kolegica Katarina Kruhonja založila se, pak, da se kroz ustavne promjene utvrdi da zastupnički imunitet ne može štititi od progona za kaznena djela za koja je propisana zatvorska kazna dulja od pet godina, kako se ne bi ponovio slučaj poput Glavaševa.
Obeštećenje žrtava ratnih zločina
Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava i Vesna Teršelič iz Documente upozorili su, pak, na neprihvatljivost prakse po kojoj se ovrhama naplaćuju troškovi parnica od onih koji su u ratu ostali bez članova obitelji. Teršelič je objasnila da sudovi uglavnom odbijaju zahtjeve u parnicama u kojima članovi obitelji ubijenih traže odštetu prije nego je presuđeno za ratni zločin. Neprihvatljivim smatra da DORH, koji je dužan istražiti zločine, u parnicama za obeštećenje zastupa interese državne riznice i zaboravlja žrtve, 'iako je suodgovoran što mnogi postupci nisu završeni'. Od Sabora traži da kroz zakone osigura puno obeštećenje svih žrtava ratnih zločina. (Hina)
Pravila objave komentara