Udobno smješten u Ovalnom uredu, predsjednik Trump zaprepastio je i svoje savjetnike i južnokorejske goste kada je pristao, samo tako, na ponudu diktatora naoružanog nuklearnim oružjem da se sastanu.
Pročitajte i ovo
Nekoliko američkih administracija pomno je razmatralo i uredno odbijalo takve ponude, proganjane slikom katastrofalnog sastanka Johna F. Kennedyja i Nikite Hruščova 1961., koji je samo potaknuo kubansku raketnu krizu.
Neopterećen takvom povijesnom prtljagom, Trump je pristao na sastanak s Kimom ne savjetujući se ni s kim, ponajmanje sa svojim državnim tajnikom Rexom Tillersonom koji je bio pola svijeta daleko, u Adis Abebi.
Trumpovi spin doktori odmah su požurili protumačiti tu odluku kao dokaz njegove političke genijalnosti - prvo je natjerao prestrašene Sjevernokorejce za pregovarački stol, a zatim bio dovoljno velik da prihvati njhovu kapitulaciju.
Jedan od pristaša već ga vidi na putu za Oslo. "Predsjednik Trump ide prema Nobelovoj nagradi", rekao je republikanski kongresnik Luke Messer.
Trumpova kaotična prva godina u uredu sugerira, međutim, drugačije objašnjenje.
Vatra i bijes
Trump je od početka instiktivno vjerovao da je "pokazivanje mišića" jedini način na koji se može sa Sjevernom Korejom i grdio je bivše predsjednike što su bili slabići i njemu ostavili da čisti nered.
Slijedile su ekonomske sankcije i uvrede, te prijetnje da će se na sve sjevernije od 38. paralele sručiti "vatra i bijes".
"To je svijet gospodina Trumpa", rekao je Victor Cha, nesuđeni američki veleposlanik u Seulu. "Crno je bijelo, naprijed je nazad, kaos je dobar".
U četvrtak navečer južnokorejski izaslanik došao je u Bijelu kuću i neočekivano prenio Kimovu ponudu.
Suočen s prevažnom odlukom, s ratom i mirom kao jednako mogućim ishodima, Trump se odlučio za maksimalnu dramu i izabrao sastanak.
Jer, tko ne bi gledao sastanak na vrhu dvojice najosebujnijih svjetskih lidera? Rejting bi sigurno bi odličan.
Čak je i bivša košarkaška superzvijezda i samozvani izaslanik za Koreju Dennis Rodman odobrio susret. "Mnogo poštovanja predsjedniku Trumpu i maršalu Kimu za predstojeći povijesni sastanak", napisao je na Twitteru.
Naopak svijet
Ovo je samo primjer toga kako Bijela kuća i Washington funkcioniraju pod Trumpom.
U prijašnjima administracijama ideju o summitu pretresali bi gotovo do smrti, prije nego što bi se niz opcija ponudio predsjedniku na konačnu odluku. Obično bi tu bila jedna neprihvatljivo popustljiva opcija, jedna preriskantna i treća, ona za koju stručnjaci smatraju da je ispravna.
Zbog takvih stvari je uostalom i osnovano Vijeće nacionalne sigurnosti (NSC) koje se u tom procesu konzultira s drugim važnim institucijama, poput Pentagona, State Departmenta, CIA-e.
Trump je proces okrenuo naglavačke, on prvo odlučuje, a zatim suradnicima ostavlja da uobliče kako će odluku provesti.
"Oni se sada češu po glavi", kaže Kelly Magsamen, veteranka NSC-a, Pentagona i State Deparmenta. "Neovisno o tome hoće li do summita doći brzo ili ne, mislim da Trumpov tim nema pripravnu nikakvu diplomatsku pregovaračku strategiju".
Još se ne zna kakve će biti posljedice Trumpovih jednako naglih odluka, poput nedavne o carinama na uvoz čelika i aluminija ili na priznanje Jeruzalema za izraelski glavni grad.
Ali u razgovorima s Kimom ulozi bi mogli biti viši.
"Kada ga Sjevernokorejci prvi put prevare, a to će se neizbježno dogoditi, Trump bi mogao stvarno izgubiti sve živce i odjuriti u rat", kaže Magsamen, opisujući prvi od dva crna scenarija.
"S druge strane, on možda stvarno ne razumije što je posrijedi i kakvi su američki sigurnosni interesi kada je u pitanju savezništvo s Južnom Korejom".
"Ono što užasava jest da su obje krajnosti jednako moguće", tvrdi Magsamen.
Iz dosadašnjih turbulentnih 13 mjeseci njegova predsjedništva jasno je da Trump ne samo da vjeruje u teoriju velikih ljudi - ideju da nadareni, predodređeni pojedinci mogu promijeniti tijek povijesti svojim vodstvom. On vjeruje da tu teoriju živi.
Kandidatura za predsjednika? Zašto ne. Bliskoistočni mirovni sporazum? Nema problema. Denuklearizacija Korejskog poluotoka? To ćemo riješiti idući mjesec.
Summit Trumpa i Kima nije bez povijesnih presedana
Iako je najava sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una uhvatila svijet na prepad, iznenađujući povijesni susreti bivših neprijatelja događali su se i ranije. Dva najpoznatija odlasci su Richarda Nixona u Kinu i Anvara el-Sadata u Izrael.
Nixon u Kini
Američki je predsjednik Richard Nixon 15. srpnja 1971., usred Hladnog rata, iznenadio svijet kratkim televizijskim obraćanjem u kojem je kazao da prihvaća poziv kineskog premijera Ču En-laja da posjeti Kinu.
"Bez sudjelovanja Narodne Republike Kine i njezinih 750 milijuna stanovnika ne može biti trajnog i stabilnog mira", poručio je tadašnji stanar Bijele kuće.
"Idem na taj put jer vjerujem da je to put ka miru", dodao je Nixon.
Vikend prije objave te diplomatske bombe Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger tajno je boravio u Kini.
Nešto ranije iste godine u Pekingu su se održali stolnotenski mečevi američke i kineske reprezenacije, još u vrijeme dok su Sjedinjene Države službeno priznavale Tajvan, na koju je Peking gledao kao na svoju odmetnutu pokrajinu.
Ti su susreti, kasnije nazvani "ping-pong diplmacijom", bili začetak poboljšanja odnosa između dviju ideološki suprostavljenih država.
Nixon je u Kinu stigao 21. veljače 1972. godine kako bi se sastao s Enlaijem, no njihovi su razgovori kasnili nekoliko sati zbog iznenadnog susreta američkog čelnika s kineskim vođom Mao Ce-tungom.
Nixonovim posjetom Kini utrt je put za obnovu diplomatskih odnosa dviju država 1979., kada je Washington istodobno objavio da više neće imati službene odnose s Tajvanom, poštujući politiku jedne Kine.
Sadat u Jeruzalemu
Ništa manju nevjericu nije izazvala najava egipatskog predsjednika Anvara el-Sadata koji je 9. studenoga 1977. rekao da planira posjetiti Izrael.
"Spreman sam otići u Knesset i razgovarati s njima... Spreman sam otići do kraja svijeta ako će to spriječiti da strada neki od mojih vojnika ili časnika", poručio je tada Sadat u govoru parlamentu, samo četiri godine nakon Jomkipurskog rata.
Šest dana kasnije, u pismu naslovljenom za "dragog predsjednika Sadata", izraelski premijer Menachem Begin, tada na vlasti samo nekoliko mjeseci, službeno poziva egipatskog predsjednika u posjet.
Sadat je 19. studenoga te godine postao prvi šef neke arapske države koji je preuzeo politički rizik posjete Izraelu otkako je ta država nastala 1948. godine i vodila četiri rata protiv Arapa.
U Jeruzalemu je bio 43 sata i rukovao se sa zakletim neprijateljima. Nekoliko puta je razgovarao s čelnicima vlade, pa je u Knessetu govorio pred zastupnicima.
Taj povijesni posjet omogućio je sporazum iz Camp Davida iz rujna 1978. koji je kulminirao potpisivanjem Egipatsko-izraelskog mirovnog sporazuma 26. ožujka 1979. pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država. Bio je to prvi izraelski mirovni sporazum s nekom od susjednih država.
Njime su završili gotovo 31 godinu dugi oružani sukobi Izraela i Egipta, koji je, pak, zbog toga godinama bio izoliran u arapskom svijetu. Sadat ga je platio glavom. Ubili su ga radikalni egipatski islamisti u listipadu 1981. na vojnoj paradi. (Hina)
-
Helikopteri u akcijiDrama uslijed žestoke oluje - tankeri se sudarili i tonu: Nafta se izlila, spašavaju ljude iz mora
-
na graničnom prijelazuOtkriveni novi detalji o mladiću koji je probio rampu i poginuo: Netom prije kobne nesreće bježao je po Hrvatskoj
-
U PodraviniFOTO Težak sudar: Dvije osobe prevezene u bolnicu, promet blokiran
