Srbi i Crnogorci smatraju kako Hrvatske tužbe nemaju izgleda

Vučinić, profesor međunarodnog javnog prava na sveučilištu u Podgorici, ističe da je pitanje plaćanja ratne odštete Hrvatskoj političkog karaktera jer nema pravne osnove.

U slučaju BiH, Vučinić u presudi Međunarodnog suda vidi mogućnost da se traži novčana naknada štete za ratne i zločine protiv čovječnosti.

Po njegovim riječima, presuda ne daje razloga za euforiju, ne samo iz moralnih i političkih razloga, jer je poznato što se u Bosni dešavalo od 1992.-1994. godine, već i iz pravnih razloga.

"Crna Gora treba poduzeti sve aktivnosti da se obeštete žrtve,
naročito bošnjačke, prije svega iz Štrpca i kao i one koje su kao izbjeglice deportirane iz Herceg Novog. Oba ta zločina imaju neke genocidne elemente, tako da je degutantna svaka priča o euforiji", rekao je Vučinić. 

Beograd: Hrvatska tužba protiv Srbije se ne spominje

Dva dana nakon presude Međunarodnog suda pravde, beogradski mediji donose tekstove o presudi i njenom značenju za zemlju no o sudbini hrvatske tužbe protiv SR
Jugoslavije nitko ne govori, a pravni zastupnik Srbije u tom postupku Radoslav Stojanović čak je omalovažava.

'Ma to je ništa', odgovor je Stojanovića na pitanje novinara 'što
je sad s hrvatskom tužbom za genocid', objavljuje beogradski
dnevnik 'Glas javnosti'.

Stojanović kaže kako Srbija 'nakon oslobađanja od tužbe za genocid nema nikakvih obveza osim izručenja Haškom sudu osoba koje traži, a ostalo su moralne obveze koje Srbija procjenjuje prema sebi'. Smatra da bi Srbija trebala donijeti deklaraciju kojom osuđuje zločin u Srebrenici i drugim mjestima 'a da drugima prepusti da sami osude svoje zločine'.

'Politika' od srijede, u tekstu s naslovom 'Odbačena bosanska teza o agresiji' donosi izjavu Tibora Varadija, također jednog od zastupnika Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, kako presuda otklanja od Srbije dvije ogromne opasnosti - da bude prva i jedina zemlja koja je osuđena da je u povijesti počinila genocid, ali i da plati golemu novčanu naknadu koju je tražila Bosna i Hercegovina.

'Sad bi se trebalo ljudski, odgovorno suočiti s time što presuda kaže, bez straha da ćemo platiti milijarde dolara, bez straha da ćemo biti jedina zemlja osuđena za genocid. Sad je suočavanje lakše i prirodnije. Ono neće biti ugodno, ali se s intelektualnom i moralnom snagom može priznati što se dogodilo, a što nije', kaže Varadi.

Isti list donosi i izjavu znanstvenog suradnika Instituta za
međunarodnu politiku i privredu Miloša Stojanovića koji kaže da je u presudi 'kontradiktorno da je presuđeno da je Srbija mogla spriječiti genocid, a istovremeno se tvrdi kako za njega Beograd nije mogao znati'. 

Odvjetnik Zdenko Tomanović, branitelj pokojnog Slobodana Miloševića presudu tumači kao novo svjetlo na hašku optužnicu prema kojoj je Milošević pripremao, naredio i izvršio genocid u cijeloj BiH.

Beogradski 'Danas', pod naslovom 'Sudski masakr Srebrenice' donosi autorski tekst prvog predsjednika Haškog suda (ICTY) Antonia Kasesea, koji presudu vidi kao 'jednu od onih sudskih presuda koje pokušavaju svakome dati po nešto i ostaviti stvari onakvima kakve su bile'.

'Masakr je detaljno pripremljen i dogodio se tijekom šest dana (između 13. i 19. srpnja). Je li vjerodostojno da su srpske vlasti ostale u mraku dok su ubojstva bila u tijeku i dok je o tome izvještavano u svjetskim medijima? Daleko je realnije da su srpski lideri bili obaviješteni što se događa i da
unatoč tome vojna, financijska i politička podrška Mladiću nije nikad bila obustavljena', navodi prvi predsjednik Haškog suda, te zaključuje da 'preživjeli iz Srebrenice za koje je Bosna tražila odštetu neće dobiti ništa od Srbije, a da je bivši srpski predsjednik Slobodan Milošević živ, bio bi oslobođen optužbe za genocid'. 

Šeparović: Hrvatska ne smije povući tužbu

Presuda Međunarodnog suda pravde na tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore nije razlog za odustajanje od tužbe koju je Hrvatska 1999. podnijela protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za zločine genocida u Hrvatskoj, kaže nekadašnji hrvatski ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović, koji je podnio tužbu protiv Srbije i Crne Gore.

'Tužba koju sam u ime Vlade Republike Hrvatske predao Međunarodnom sudu pravde u Haagu 14. rujna 1999., nije postala bespredmetna, niti ju treba povući, niti treba odustati od tužbe protiv Crne Gore, već treba ustrajati na tužbi, jer je genocid izvršen u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, nad Dubrovnikom, o čemu postoje valjani dokazi, jer se još
vode postupci protiv vodećih Srba pred Međunarodnim tribunalom u Haagu i srpskih generala koji su sudjelovali, ili barem nisu spriječili zločine genocida, što može biti relevantno u našem postupku protiv Srbije i Crne Gore', tvrdi Šeparović.

Prema njegovim riječima presuda Međunarodnog suda pravde na osnovi tužbe BiH kolikogod bila nepravedna, jer nema izravne osude Srbije i Crne Gore za izvršenje ili sudjelovanje u genocidu, ipak, ima veliku povijesnu vrijednost i dalekosežnu važnost u tome što je Srbija prva država u svijetu koja je osuđena za kršenje Konvencije o genocidu.

Šeparović upozorava da je presuda, premda obvezatna samo za stranke u sporu, od velikog značenja za Hrvatsku.

'Presuda je konačna i nema priziva, ali revizija nije isključena:
stranke mogu u roku od deset godina podnijeti nove dokaze i izazvati ponavljanje postupka. Zainteresirane stranke države u sporu mogu se obratiti Općoj skupštini UN i Vijeću sigurnosti da se zatraži da se sud izjasni u obliku savjetodavnog mišljenja o dodatnim pravnim pitanjima', napominje. 

Ideju Ivana Šimonovića, pravnog zastupnika Republike
Hrvatske u Haagu, kako Hrvatska najvažnije ciljeve 'može ostvariti drugim putem - izvansudskom nagodbom', Šeparović smatra iluzornom.

'Nama treba pravorijek suda pa makar i samo onakav kao u slučaju tužbe BiH. Vukovar je naša Srebrenica!' kaže Šeparović.