Nevjerojatno je kako se mi, u našoj dobroj, maloj Hrvatskoj stvarima još uvijek čudimo. Nevjerojatno je kako se čudimo što je netko nešto lapio, što se pjevačima plaća da ne pjevaju, što su nogometna prvenstva namještena, nevjerojatno je što se čudimo farbanjima tunela, preplaćivanju kilometara, zlatnim pipama u zahodima, što se čudimo kada iz silosa nestane žito, a Vaso nit je luka jeo, nit je luka miris'o.
Pročitajte i ovo
Iz dana u dan odnekuda ispadne nova ludorija, i umjesto da takve stvari već jednom počnemo smatrati normalnima, mi im se čudimo kao pura dreku.
>>Sve Kolumne Hrvoja Šalkovića na DNEVNIK.hr
Ja se više ničemu ne čudim, pa niti informaciji da je Ratko Čačić iz zatvora umalo transferiran na radno mjesto menadžera pulske Lučke uprave. Najprije ga je neki nadobudni paparazzo ukebao kako maše palicama za golf na nekoj tratini, i to je samo bio znak da će uslijediti kakav novi, bombastični biser. I eto ga, nisi trebao dugo čekati, Puljani su se zaželjeli njegovog čarobnog magnetizma u privlačenju investitora, istog onog kojim je obilježio rad vlade, pa su ga odmah poželjeli vidjeti u svojim redovima.
Navodno su ga željeli angažirati u odjelu putničkog terminala za kruzere. S obzirom da je čovjek dobio 22 mjeseca bukse i zabranu upravljanja vozilima od tri godine, nadam se da to uključuje i plovila, i da nisu baš zamislili da će i voziti kruzere. Valjda su za to radno mjesto htjeli zvati Horvatinčića.
Da se razumijemo, otkuda Čačiću uopće ideja da palicama za golf maše po tamo nekoj tratini, kada je u Hrvatskoj ipak normalnije da sav kulturan svijet, sve moralne vertikale društva, svi viđeniji ministri i bivši članovi vlade vikendom igraju košarku u zatvorskom krugu kaznionice Lepoglava. Čačić je promašio sport, i već se u startu ogriješio o sve dobre navade hrvatskih elitističkih krugova.
Prije nekoliko godina serviran nam je projekt 'S faksa na posao', umotvorina niti sam ne znam koje i čije vlade, jer su za mene sve te vlade vrlo slične, da ne kažem iste. Kao i svaki velebni projekt vlastodržaca, u koji su obavezno uključena silna povjerenstva i odbori, stvar je dala fantastične rezultate, pa je nezaposlenost porasla za jedno sto tisuća duša.
I sada nam se, sasvim logično, nameće novi projekt, za koji nam ne trebaju odbori, niti povjerenstva. Umjesto 'S faksa na posao', trebamo uvesti novu kategoriju – 'Iz zatvora na posao'. Čekaj, čekaj, pa nije to mala zajebancija, pa mi u zatvorima imamo prave, sposobne kadrove.
Uopće ne razumijem koja je to viša, nepravedna sila zaustavila Čačića u njegovom ustoličenju u Lučku upravu?! Čekajte malo, ljudi, pa nije li nam bivši ministar Čobanković ukazao na to kako se dobre zatvorske kadrove može sasvim solidno upregnuti u rad za opće dobro? Čobanković je pionir, probio je led. Istina, svoje kapacitete rabi guleći krumpir u pučkoj kuhinji, ali on je samo lučonoša novog trenda, za kojeg, da ne zaboravimo, ne trebamo niti odbore, niti povjerenstva.
Na primjer, bivšeg ministra Čehoka bi trebalo smjesta transferirati na neku viđeniju poziciju u društvu, recimo, štotigajaznam, neka stilizira estradu, neka ga jedan od onih fešn-vikova uzme da bude stage manager, i neka prije revije, otraga, u back stageu pomaže manekenkama kopčati grudnjake.
Jedan nezaposleni manje, jedan krevet u zatvoru više.
Nije li Mladen Grdović, onomad, nakratko završio u zatvoru? Što su, bez veze, ostavili čovjeka da trune tih tjedan dana, bolje da su ga zaposlili, što ja znam, na koncertu Manu Chao. Neka pokupi dečke na aerodromu, prebaci ih do hotela, brine se o rideru, neka im i otpjeva koju, samo da mu, sirotom, što prije, na izlazu iz bukse, vrate remen, vezice cipela, poderanu potkošulju i ključeve Ferarrija.
Jedan nezaposleni manje, jedan krevet u zatvoru više.
Ne možemo ne primijetiti silan potencijal bivšeg ministra Polančeca. Čovjek truli u zatvoru, umjesto da mu se ponudi posao u binim društvenim sferama. Recimo, ja bih mu dao da statira u onoj seriji 'Lud, zbunjen, normalan', švrlja po setu, u pozadini vidimo one njegove simpatične, rumene obraze, a potrebi, kada snimanje završi, može pomesti studio.
Jedan nezaposleni manje, jedan krevet u zatvoru više.
A Ivo Sanader, ljudi moji dragi, pa njega pod hitno treba izvući iz bukse i dati mu da ostvari sve svoje potencijale, koji su ga i doveli u visoku politiku. Njemu bi trebalo vikendom navući crne dokoljenke i dres, turiti mu zastavicu u ruku, pa neka bude pomoćni sudac, neka maše kornere kada igraju Lokomotiva i Dragovoljac. A preko tjedna ga treba zaposliti u redakciji kakvog erotskog časopisa, neka bira sisate žemskinje i piše zaplete.
Jedan nezaposleni manje, jedan krevet u zatvoru više.
Mislim, zaista smo zaostali kao društvo, zaista nemamo puno pameti kada dozvoljavamo da nam čitav taj velebni kadar trune po zatvorima, kada ih se i te kako može iskoristiti u službi zajednice.
Ono što me posebno veseli je činjenica da se zatvori sve brže i brže pune svim tim divnim, sposobnim ljudima. Premda, ima i divnih i sposobnih ljudi koji su zaista pošteni, koji se nikada neće poskliznuti, napraviti glupost i završiti u buksi.
Takvom mi se čini ona sisačka županica Marina Lovrić Merzel, žena kojoj na čelu čitaš poštenje i moralnost. Nema šanse da se njoj omakne kakva greška. A ako se to ikada slučajno dogodi, i ako ikada završi u Remetincu, onda je smjesta treba transferirati na novo radno mjesto.
S obzirom da voli brze i skupe automobile, neka je zaposle na Grobniku, na ciljnoj ravnini, pa neka maše s onom crno bijelom zastavom.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
priča provjerenogInternet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..."
-
NepojmljivoStrahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"
-
Poznati parRijetko ih viđamo zajedno: Zajednički izlazak bivšeg vatrenog i supruge izazvao je zanimanje prolaznika
