Nisam hejter, kontraš, nisam revolucionar, samo imam zdravu pamet

Da se premijer ne zajebava pokazao je odlukom da sa sobom povede sina rođenog, pa vjerujem da je let protekao u toplom obiteljskom ugođaju, prava romantika iznad Atlantika.

Pročitajte i ovo Kolumna Hrvoja Šalkovića Nema te crne vijesti koja će mi svijetlu vjeru do kraja izbiti iz pluća Shalovanje 'Odozgora promatra cirkus koji je ostavila iza sebe, i samo se slatko smije'

Krenuo se ja rugati svemu tome, čini se, je li?

A baš sam pravi licemjer, kako mi pada na pamet osuđivati postupak premijera, brižnog oca koji je na poslovno putovanje poveo sina. Kako imam obraza osuđivati čovjeka, kada je onomad, ranih osamdesetih, na jedno poslovno putovanje i mene poveo moj otac? Strpao me moj stari jedne zore u Golfa jedinicu, pa smo opalili na zapad, u neku slovensku ljevaonicu željeza, jer moj je otac tada, ali i prije i kasnije, zapravo čitavog života, uvijek trgovao željezom. Sjećam se kao da je bilo jučer, parkirali smo pored porte oronule ljevaonice, stari me ostavio da se igram u dvorištu, a on je ušao u zgradu odraditi sastanke. Sjećam se, eto, kao da je jučer bilo, satima sam se provlačio kroz neke cijevi, dok me sa smiješkom promatrao dobroćudni brkati portir. Stari je obavio posao, opet me strpao u Golfa, vozili smo se nazad prema Zagrebu i onako u vožnji klopali pohance koje nam je gospođa majka zamotala u aluminijsku foliju.

Eto, pa kakav sam ja to licemjer, kako mogu tako olako osuđivati premijera, brižnog i nježnog oca.

E pa mogu, jer moj je stari vodio svoje vlastito poduzeće, koje je bilo uspješno, mogu osuđivati jer mu je bilanca bila dobra, jer je radnicima uvijek dijelio regrese i trinaestu plaću, jer uz sve to nije niti dana bio član CK-a, niti ikakve slične nastrane političke izrasline, mogu zato što je Golfa jedinicu platio sam, iz svojeg poštenog radničkog džepa, a uostalom mogu i zato što je moja mama uvijek radila odlične pohance, premda nije imala duge noge do zemlje kakve obično imaju stjuardese koje titraju mošnje premijerskoj familiji u biznis klasi. Premda, kada danas gledam te žute fotografije, mama je bila komad i pol.

Evo, vidite da mogu osuđivati.

KOLUMNE HRVOJA ŠALKOVIĆA

Ne, nisam klinac u komandosici, anarhist koji po inerciji pljuje svaku naznaku kapitalističkog, korporativnog ponašanja. Štoviše, zakleti sam kapitalist, klanjam se do poda svakom poduzetničkom entuzijastu koji veže kravatu, pa preleti Atlantik da bi IT kompanijama iz silikonske… pardon… silicijske doline pokušao izbiti koji dolar iz džepa.

Ne, nisam klinjo u crvenoj majici s Cheovim licem na poprsju koji ne razumije visoku politiku, i ne kuži da je sasvim normalno da predsjednici, premijeri i ministri upiru snage, mile bijelim svijetom i pokušavaju povatati kakve investitore za moju dobru, malu Hrvatsku, koja nam polako umire na rukama, a mi joj palimo zadnju svijeću.

Nisam ništa od toga.

Nisam hejter, kontraš, nisam revolucionar, samo imam zdravu pamet da procijenim koji postupak u sebi nosi manje ili više moralnih elemenata.

Premijer Milanović je iz svog džepa sinu platio avionsku kartu i sve ostale troškove. Fino, gospodine premijeru, pozdravljam Vaš potez, ali što mu lijepo ne platite sva ta čudesa u nekom drugom terminu, za vrijeme školskih raspusta ili nekom drugom zgodom?

Ili još bolje, što lijepo ne odstupite s ovog radnog mjesta, koje vam baš nekako ne leži, što se lijepo ne maknete, pritajite malo, pa kada Vas svi zaborave, što ona ne vodite sinove preko Atlantika, na bostonske čajanke, na Mardi Gras karneval u New Orleans ili u klubove Manhattana, dat ću vam ja preporuku, poznajem dosta redara po ulazima, imat ćete kolektivan ulaz mukte.

Što se lijepo ne odmorite od svega, što ne odete i pustite nas da na neko vrijeme ne budemo gnjevni na Vas, nego da se fino preusmjerimo na Karamarka.

Ne brinite, po inerciji užasa ovih krajeva, vratit ćete se za koju godinu na vlast, pa ćemo iznova biti gnjevni na vas.

Ne sumnjajte u to.

Obećavam.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook