Potresne slike ljudi zarobljenih u nadirućim vodnim valovima nikoga nisu ostavile ravnodušnima.
Pročitajte i ovo
"Voda je došla tu unutra i što sad, ništa, čekamo da krene dolje.
Morali smo spašavati iz štale piliće, vadili ih, tu smo se namučili", ispričao je bračni par iz Male Gorice.
Hranu i vodu dostavljali su im pripadnici HGSS-a. Dolazili su i do onih do kojih se čamcima nije moglo. Premijer, pun razumijevanja, šalje poruke ohrabrenja ili se samo šali.
"Pogledajte malo širu sliku, odite na Google, pogledajte što se zbiva u Italiji pa ćete vidjeti kako je to, kako je još gora situacija nego što je kod nas", kazao je nakon poplava predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.
Velika je to utjeha stanovnicima potopljenih sela pokraj Siska, koji još uvijek izbacuju vodu iz kuća i spašavaju što se spasiti da. A sugovorniku iz Žažine u kući je bilo 65 centimetara vode. Nakon ispumpavanja ostao je mulj.
"Voda, ovaj tu dvosjed, evo tu nam je na zidne, kuhinjske elemente, došlo je tu do treće stepenice. Treba nam profesionalni isušivač, dva komada radit će 24 sata. Svaki troši 1kW na sat. Deset dana, 24 sata će raditi. Osiguranje mi prizna samo isušivače, ali struju ne prizna. Moramo sami platiti struju. 23 godine smo ovdje, ovo nam je treća poplava u šest mjeseci", ispričao je reporterki Provjerenoga Barbari Majstorović Ivezić.
"Jedan štednjak, drugi štednjak, frižider, evo novi je, mislim da je još garancija na njemu, novi madraci, ne znam šta da kažem", pokazao je njegov sumještanin Marijan.
Zbog nebrige ljudi postaju očajni
Zašto bi se stanovnici Hrvatske koji žive uz rijeke koje im plave kuće nekoliko puta godišnje osjećali kao da su prepušteni sami sebi? Treba li odgovornost tražiti i u pogrešnim vodnim i razvojnim politikama?
"Mi sustav obrana od poplava ne možemo temeljiti na zečjim nasipima, na punjenjima vreća, na angažmanu tisuća vatrogasaca, volontera i HGSS-a. Imamo posla s jednom predvidivom pojavom", smatra profesorica Lidija Runko Luttenberger.
"Zakonom zatvorenih posuda, vi kada kanalizirate rijeku, pritišćete podzemne vode i onda one izlaze na mjestima na kojima vi ni ne znate, ovisno o materijalu, ovisno koliko je porozno tlo, kako će vam izlaziti. Evo iza mene vam je čisti primjer, kanalizirane su rijeke, nije dozvoljeno retenciji da prima vodu, ali ona i dalje izlazi", objašnjava Tomislav Novak iz udruge Četiri rijeke.
U selima oko Karlovca slična je situacija kao i u onima pokraj Siska.
"Barijere su jako loše. Nakon osam godina to nitko nije ni pogledao da bi malo popravio, da bi malo strukturu pogledao, je li ona ispravna. Ta boks barijera više ne šljaka. Možete ući unutra, osjetit ćete miris i sve, to sve sad mora ići van, to se sve mora trgati, isušivati zidovi i podovi. Sve to ide u smeće", ispričao je vlasnik poplavljene kuće u Karlovcu.
Kuću je naslijedio od oca, uložio je u nju svu svoju ušteđevinu i tu namjeravao provesti ostatak svog života. No, sve manje vidi smisao u tome.
"Jadno je, jadno i bijedno, nikako. Moj otac je doživio dvije poplave, a evo ja sam jednu, što reći. Počeo sam tu kuću graditi, evo nova stolarija, nova fasada, novi krov. Ako to tako svake godine poplavi, to onda nema svrhe, šta drugo da radim?" zapitao se.
Uništenje prirode doprinosi poplavama
Upravo zbog nezadovoljstva trenutačnim rješenjem sustava obrane od poplave Grada Karlovca nekoliko udruga, građanskih inicijativa i pokreta koje se bave zaštitom prirode osnovale su savez ekoloških udruga pod nazivom "Čuvari četiri rijeke".
Profesorica s riječkog fakulteta, kao i članovi udruga, smatraju kako spas od poplava nije u gradnji visokih betonskih zidova u neposrednoj blizini rijeka. Problem je u tome što nemilice uklanjamo zelenilo i šume, tlo djeluje kao beton.
"Vi možete čak jedan pojas pustiti uz samu rijeku, ali ako malo dalje od toga sve betonizirate jer gradite kuće, trgovačke centre, ceste, parkirališta, onda voda na mjestu gdje padne kiša ne može prodirati u tlo. Ona se skuplja, kanalizira se u rijeku, ulazi u korito, a to korito je vrlo često i samo betonizirano i ono ne može primiti tu količinu", tvrdi profesorica.
"Ne možete ukrotiti rijeku, podići razinu dva-tri metra, ne računajući da će vam zakonom zatvorenih posuda rijeka izlaziti podzemno i slivno i zaobalno sa svih strana", dodaje Tomislav Novak.
U Hrvatskoj Kostajnici započet je projekt uspostave trajne zaštite od poplave koji bi trebao biti završen do kraja ove godine, u vrijednosti oko četiri milijuna eura. Riječ je o nasipu s montažno-demontažnim elementima koji bi trebao sprječavati izlijevanje rijeke Une. No, tijekom ove poplave voda je, prema riječima stanovnika Kostajnice, izbijala iz šahtova i betona.
"U lokalu je bilo nekih 15 centimetara, u skladištu, ono je niže, pa ne znam, pola metra. Nekako smo više umorni od svega, ni ne nadamo se ničemu. I znamo da smo prepušteni sami sebi", rezignirana je Justina Rudić.
Jednako tako, u Brodarcima pokraj Karlovca, postavljene boks barijere nisu se pokazale kao korisna zaštita od nabujale Kupe. Voda izlazi ispod barijera. U Hrvatskim vodama uzdaju se EU fondove, no da bi koristili dobivena sredstva, moraju se pridržavati i pravila Europske unije.
Nitko im neće pomoći
No, kako se moglo dogoditi da nasip oštećen u potresu u naselju Galdovo pokraj Siska nitko nije sanirao? Jer to je mjesto bilo poplavljeno i 2022. godine, a tijekom ovih poplava nasip je pukao. Prostor koji koristi Udruga za terapijsko jahanje KAS bio je potpuno pod vodom.
Odgovora iz Hrvatskih voda nema ni na prigovore koji se mogu najčešće čuti u posljednje vrijeme, kako korita hrvatskih rijeka nisu čišćena više od trideset godina.
Izgradnja sustava obrane od poplava u Hrvatskoj je, čini se, baš kao i obnova nakon potresa, postalo nešto poput znanstvene fantastike. No za svoje usluge koje imaju navedene u opisu posla, operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane, uredno naplaćuju svaki mjesec.
"Mogu se složiti s nekim građanima da zato što dobiju uplatnicu od Hrvatskih voda za taj doprinos odnosno vodnu naknadu i traže određeni stupanj zaštite. Ali moramo shvatiti, ima cijeli niz kuća, konkretni primjer od Karlovca do Siska, znači uz rijeku Kupu. Vrlo blizu su gradili i radili su bez građevinske dozvole vrlo blizu obale", pravdao se Tomislav Novosel iz Hrvatskih voda.
Naši sugovornici imaju i građevinske i uporabne dozvole. Jedino što nemaju je državu koja će ih zaštititi. Više ih niti osiguravajuće kuće ne žele osiguravati ili traže ogromne premije za to. Previše su rizični, kažu.
"Hrvatska hitno treba donijeti svoj plan prostornog razvoja, na nivou države, i kroz takav plan predvidjeti kako će to zemljište koristiti. A za ovo što je izgrađeno već uz rijeku vidjeti može li se uzvodno štititi ta područja. Naravno, ne zečjim nasipima, nego sustavnije. Ili jednostavno te ljude izmjestiti, pogotovo ako su to novija naselja. Jer ti ljudi neće moći tamo živjeti", istaknula je profesorica.
Istina je da živimo u doba izrazitih klimatskih promjena i da se događaju izraziti vremenski ekstremi, kao što su poplave krajem svibnja. Ali jednako tako ova država i njezine institucije ponašaju se kao da su nedavne poplave prve s kojima smo se ikada suočili.
Sustav obrane temeljen na zečjim nasipima, na punjenjima vreća, na angažmanu tisuća vatrogasaca, volontera i HGSS-a. I strpljenju ljudi koji nekoliko puta godišnje danima izbacuju vodu iz svojih kuća i spašavaju što se spasiti da.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
