Dražen Mikulić godinama je ponavljao jednu te istu rečenicu. "To nisam ja”. I svejedno bio osuđen i do 2022. godine pokušavao ispraviti presudu. Tužio je državu i dobio presudu u kojoj stoji kako je državni inspektorat radio nezakonito jednako kao i sud.
No krenimo od početka.
2011. godine Draženu Mikuliću, glumcu iz Rijeke, dolazi plava kuverta s prekršajnim nalogom inspektorata rada.
“Gdje sam ja, kao Dražen Mikulić, kriv zato što nisam zaposlio radnicu na prodaju sladoleda u Šibeniku kod katedrale na štandu, da je nisam prijavio na mirovinsko i zdravstveno i pozvan sam u Šibenik da se dođem očitovat o tome”, pojašnjava.
U Šibenik nije mogao jer je s riječkim HNK sudjelovao na festivalu u Sarajevu. Poslao je potvrdu poslodavca, ali i svoje detaljno očitovanje i iscrpnu fotodokumentaciju za cijelo to ljeto gdje se nalazio i što je radio.
“Poslao sam naravno u obrazloženje da ja ne znam tko je ta Branka, nikad nisam bio u Šibeniku, nisam prodavao sladoled, ne mogu doći na raspravu radi toga i toga, potvrda od kazališta i tako”, kaže glumac.
Ali to inspektoru nije bilo dovoljno. Bila je dovoljna riječ izvjesne Branke da je radila kod Dražena Mikulića. Jedini krimen ovog našeg Dražena Mikulića je što je imao otvoren obrt u Svetom Filipu i Jakovu pa je tako inspektor rada doslovce prikačio djelo i bez obzira na Draženovo objašnjenje koje nije provjerio niti utvrdio činjenice, jer iz ureda po prijavi nije izašao.
“Taj inspektorat je od te lokacije udaljen 80 metara”, naglašava Dražen.
No inspektor sve šalje na sud. Na prekršajnom sudu u Šibeniku kreće kafkijanski proces. Dražen cijelo vrijeme govori da je došlo do zamjene identiteta i da djelo nije počinio on.
“I onda sam dobio poziv da se javim na prekršajni sudu Rijeci u vezi istog ovoga predmeta, gdje sam ja došao i sutkinja je rekla da sam ja kriv za taj sladoled, da sam ja imao taj štand. Ja kažem da nisam imao štand i pitam jesu li provjerili da sam ja s gradom Šibenikom sklopio ugovor, to je vaš posao sudski, da vidite nekakve činjenice. I meni ta sutkinja kaže ovdje na Prekršajnom sudu u Rijeci ‘Pa vi ste mogli donijeti svoju škrinju’”.
2014. godine prekršajni sud u Šibeniku konačno poziva izvjesnu Branku da svjedoči. Rekli su joj da ispriča sve što zna o ovom slučaju. Ovo je njezin iskaz:
“Dražen Mikulić zaposlio me na prodaji sladoleda, da me do 3. kolovoza 2011. nije prijavio tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a nije me ni kasnije prijavio. Ja sam otišla jer me nije htio plaćati. Drugo nemam što za izjaviti”. Kraj zapisnika.
Iako naš Dražen Mikulić cijelo vrijeme postupka tvrdi da je došlo do zamjene identiteta, sudac nije postavio apsolutno nikakvo pitanje ženi koja je istoga prijavila.
“Kraj. Tu je kraj. Dakle, nitko nije pitao koji je taj Dražen Mikulić. Nakon tri godine. Ja govorim da to nisam ja. Dakle, nju sud ne pita koji Dražen Mikulić!”.
Tada je prekršajni sud u Šibeniku ispitao i izvjesnog inspektora državnog inspektorata koji je sam ustvrdio kako je postupao na riječ prijaviteljice, odnosno da nije izvršio neposredni inspekcijski nadzor na terenu.
“Taj gospodin je našao prvog Dražena Mikulića na internetu koji ima otvoren obrt u mirovanju. To sam bio ja. I on je to sve lijepo svalio na mene”, kaže glumac.
I ne samo on već i sud! 2015. proglašen je krivim.
“Da je prva sutkinja ovdje u Rijeci rekla, naložila, postavila pitanje, ‘Molim vas, dajte mi tko je u gradu Šibeniku, Palih omladinaca ispred katedrale imao štand u periodu 1.7. do .1.9., dobila bi spisak, vidjela da postoji nekakav Dražen Mikulić koji nisam ja i slučaj bi bio gotov. Međutim, to se odvuklo sad na današnjih 15 godina”, pojašnjava Mikulić.
Stoga je to učinio on. Nabavio je ugovor izvjesnog Dražena Mikulića iz Zagreba s gradom Šibenikom za prodajno mjesto za štand za sladoled. I tražio obnovu postupka. Prvo je završilo na sudu u Opatiji koji ga je odbio da nema punomoći. Zatim Visoki prekršajni sud utvrđuje da punomoćnik ima pravo tražiti obnovu postupka. Pa opet traži.
“Ja sad tražim obnovu postupka da se mene proglasi da nisam kriv, odnosno da sam nevin. I donesem ugovor tog Dražena Mikulića s gradom Šibenikom, sklopim pismeno, s pečatima, potpisima, sa svime i tražim obnovu postupka. To je došlo u Lošinj, kako sad to dolazi po nekakvim lokacijama drugim, taj sudac meni ne daje obnovu postupka”, napominje.
Podnio je 2015., a rješenje dobiva 2019 godine! U njemu se odbija obnova postupka iako je donio novi dokaz, odnosno ugovor Dražena Mikulića iz Zagreba kojim se potvrđuje da je on imao štand za prodaju sladoleda, a ne naš Dražen Mikulić iz Rijeke.
“Kaže sudac da to ne može. Ja se žalim tada na viši prekršajni sud da mi ponovo dozvole, ali prekršajni sud njemu kaže da nije obrazložio presudu te da dozvoli obnovu postupka. Sudac drugi put kaže da on meni odbija obnovu postupka jer sam ja donio ugovor koji kaže da je čovjek imao štand sa palačinkama, a radnica je rekla da je prodavala sladoled”.
To je bilo 2020. godine. Tada kolega Mato Barišić za Dnevnik Nove TV radi prilog o cijelom ovom suludom slučaju. Dražen se tada već devet godina povlači po sudovima moleći da ga netko sasluša. “Ja ću jednom biti proglašen nevin i onda ću tužiti ovu zemlju za ovo maltretiranje od devet godina”, govori je tada glumac.
Nedugo prije toga, prijaviteljica izvjesna Branka iz Šibenika sama je nazvala Dražena. “Ja sam pročitala negdje da vas terete, da ste vi mene zaposlili, ali ja nisam vas prijavila, nego sam prijavila Dražena Mikulića iz Zagreba. Pa ili ja mogu nekako vama pomoći?”. Dražen joj odgovara da pošalje pismo sudu, što je ona i učinila. A javio se i pravi Dražen Mikulić iz Zagreba, koji je javno Dnevniku Nove TV rekao da terete krivog čovjeka. “Taj sporni obrt je bio moj. Ja sam Dražen Mikulić. Sud je napravio grešku jer godinama se tako provlači kroz medije. Naravno da sam htio čovjeku htio pomoći jer u ovom svemu nije kriv”, rekao je pravi Dražen.
Mjesecima nakon toga Visoki prekršajni sud poništava rješenje suca iz Lošinja, koji odbija obnovu postupka unatoč svemu ovome. 2021. godine isti taj sud konačno dopušta obnovu postupka i to pazite sad - uvidom u spis! Izgleda da ga nitko prije sada već 10 godina nije pročitao
“Frustrirajuće je u svakom slučaju”, kaže glumac. "Pa čovječe, u kojoj državi ja živim? Koji su ti suci koji to sude? Na osnovu čega? Pa ja sam laik, ja sam glumac. Nisam pravnik pa znam pročitati”.
Iako je sud utvrdio da je došlo do zamjene identiteta, donosi rješenje tek godinu dana kasnije, 2022., i ne zato što nije kriv, već zato što je predmet otišao u zastaru prije nekoliko godina.
Dražen je tužio državu 2022. godine. Prvo je ponudio nagodbu koju je država, nevjerojatno, odbila. Pa se vodio spor do 2025. godine, u kojem je Dražen Mikulić iz Rijeke konačno pobijedio.
Ali država još uvijek ne popušta i ulaže žalbu pa stvar završava na Županijskom sudu u Bjelovaru koji u konačnoj pravomoćnoj presudi u detalje objašnjava nezakonitosti i nepravilnosti u radu državnog inspektorata i prekršajnih sudova.
A cijelo to ludo sudovanje platili smo mi! I ne samo to. Glumcu Draženu dodijeljena je odšteta koju je država isplatila!
“Nije u pitanju neka luda cifra ako se podijeli na 15 godina agonije u životu koju je prouzročio nemarni inspektor i još nemarniji sud koji je 11 godina propustio utvrditi osnovne činjenice, identitet. I još luđa država koja ne želi priznati pogrešku pa se sudi daljnje četiri godine”, kaže Dražen.
“Moj motiv nije stvar novaca koji ću ja dobiti od odštete. Meni je bila primarna stvar da pokažem da nekakav mali čovjek može pobijediti državu ako je to istina. I da ne šutimo nego da na neke nepravedne stvari reagiramo”, zaključuje Dražen.
I da tražimo odgovornost. Jer svatko od nas je ima. Ne napravimo li dobro, postoje sankcije. Ovdje ih nema i neće ih biti. Tim je odgovornost još veća. Raditi poslove s javnim ovlastima znači pokloniti svu dužnu pažnju i ne svesti postupke na puki formalitet, jer radi o životima građana, a ne broju, prijavi, postupku, formularu, komadu papira.
Ovu pravosudnu agoniju pogledajte u priči reporterke Provjerenog Eme Branice.
