Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uručio je u srijedu, 30. listopada 2024. godine prve časničke činove kadetima i polaznicima Temeljne časničke izobrazbe zdravstvene službe na Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman.
Tom prigodom održao je govor u kojem je rekao kako Hrvatsku čeka ogroman posao u opremanju Hrvatske ratne mornarice.
"Taj postupak jedva da je počeo i vjerujem da ćemo se u njemu, koliko god je to moguće, osloniti na vlastite snage. Iza tog oslanjanja na vlastite snage, znamo u povijesti, da su stajale nekakve mutne namjere, izolacionizam, odvajanje zemlje od međunarodnih tokova, politička represija. Međutim, kada je u pitanju obrambena industrija, gdje god je to moguće, a nije svugdje i nije često, treba probati razviti stvari sam. To su naša brodogradilišta, to je sve ono što bismo mogli", rekao je predsjednik.
Osvrnuo se i na NATO savez.
"Hrvatska je odabrala NATO savez. Međutim, moramo biti svjesni, moramo stalno propitivati, a da ne gubimo ljudsku i savezničku lojalnost, koja mora biti konstanta, ali moramo stalno gledati stvari oko sebe", poručio je predsjednik.
"Govorio je Stjepan Radić - kad se veliki tuku, mali idu pod stol. Da, namjera je jasna što je time htio reći. Naravno, ne idu pod stol, pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, makneš se od stola i gledaš što se zbiva. Tako i države koje misle o sebi, misle na sebe i zadržavaju neprijeporno, neupitno pravo da zadnje odlučuju o svojim potezima i da zadnje odlučuju, da se njih pita što će i kako će u određenim situacijama.
I to je pravo koje Hrvatskoj nitko ne može i neće oduzeti i ona ga je zadržala, bezuvjetno. Zvao se to suverenizam ili zdrava pamet", rekao je Milanović obraćajući se pripadnicima OSRH-a.
"Mi smo ovih dana dosta slušali o preustroju Hrvatske vojske. Dobro je da smo slušali, dobro je i da se radi. Međutim, moramo konstatirati da u ovom trenutku, kada je svijet nesiguran, nejasan, mutan, kada se stvari odvijaju pred nama, a ta filmska vrpca malo staje pa se vraća natrag pa zastaje, da mi živimo u svijetu i u savezu u kojem je oprema strahovito skupa.
Nezamislivo skupa, prokleto skupa, neobjašnjivo skupa. Da su to ekstremni iznosi koji se danas traže i dobivaju iz određenih borbenih sustava i da je to realnost. I da si upućen na vrlo ograničen broj dobavljača, a svog nemaš. I da je mantra, odnosno diktum o 2 posto BDP-a za obranu samo računovodstvena stavka.
Jer za tih dva posto ili milijardu, milijardu i pol eura možeš kupiti tisuću tenkova, a može biti da možeš kupiti dva para cipela ili jednu pušku, repetirku. To je ključna stvar. Koje sposobnosti i koja moć, na kraju krajeva, tehnološka i kinetička tim se novcem može kupiti.
U svijetu u kojem borbeni zrakoplovi, koji jesu napredniji nego prije 80 godina, i to bitno, ali ne baš toliko napredniji i toliko neranjiviji da koštaju 100 milijuna dolara po komadu. Nekad ih se radilo 15 dnevno. Padali su, uništavali Njemačke i druge gradove.
Da tenk košta 25 milijuna eura. Taj tenk, jedino što bi trebao letjeti da bi to bila realna cijena tog tenka, ali ona jest realna, i taj novac je realan, pitanje je samo od koga ima i u kojem iznosu.
Ne možemo si priuštiti sve ono što bismo htjeli i nećemo nikad moći u takvim uvjetima, ali trebamo biti, reći ću, proračunati u nekim stvarima i sebični i vrlo dobro promisliti prije svake odluke jer one su dugoročne.
Brod koji se gradi, daj Bože da se završe ove koji se grade, da se porinu i da plove, i oni koji trebaju doći, grade se s vrlo, vrlo promišljenom kalkulacijom koju sposobnost dobivaš, koliko to košta, jesi li ga u stanju održavati, i tako sve ostalo", rekao je predsjednik.
"Vojska služi za vođenje rata. U najboljem slučaju, za odvraćanje od izbijanja rata. Ali u krajnjoj konsekvenci vojska jednako rat, ratna djelovanja i, nažalost, i gubitak ljudskih života, pa onda i materijalnih sredstava i bogatstva nacije. To je poziv koji je po tome poseban i nema sličnoga. Čak nije ni kao svećenički, još i posebniji. Vama zahvaljujem što ste odabrali ovo.
I ljudi su, kao socijalna bića, evolucijski oportunisti, što je dobro. Jer nismo ni jaki, ni brzi kao lav, ni elastični kao neke druge životinje. Ali smo pametniji zato što promišljamo, što gledamo, što kalkuliramo, što je tu za nas dobro, a što nije. I to se da osjetiti u duhu vremena, u Zeitgeistu.
Prije dvije i pol godine kada su Rusi upali u Ukrajinu, prvih nekoliko ceremonija dragovoljne vojne obuke u Požegi iz koje dobivamo buduće vojnike, to je temeljna obuka od dva mjeseca, nakon koje se većina tih mladih ljudi, uglavnom iz Slavonije i Dalmacije, takav je vakat, tako stvari stoje, odlučuje kasnije za vojni poziv. Taj je broj u mjesecima nakon početka te zadnje faze rata, koji traje već dugo, pao na 60-70 ljudi, od nekoliko stotina. Odjednom, ljudi nema. Ljudi su se preplašili, što je normalno. Kalkuliraju, nesigurni su", kaže predsjednik Republike.
Govorio je i o uvođenju obveznog vojnog roka.
"I zato razgovor o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, koliko je to moguće u ustavnim okvirima jer Ustav tu stavlja vrlo jaka ograničenja… Tako je, to je prigovor savjesti, to se ne može izbrisati iz Ustava. A tko god to kaže, neka promijeni Ustav, ali prije toga to se ne može. Onda treba motivirati dovoljan broj ljudi da se školuju, pa makar bazično ili malo više od bazičnoga, da mogu biti pričuva. Jer bez pričuve Rafalei, Leopardi, to sve skupa ima puno manje smisla. To ne može biti politička ni stranačka tema, to je tema za sljedećih 20 godina.
Jer oni koji sada prođu dril bit će upotrebljivi, da tako grubo kažem, sljedećih 20 godina. Bez toga nećemo imati kopnenu vojsku. Bez toga treba tražiti rješenje, a ono postoji ako se želi razgovarati", poručio je predsjednik.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
