Sa Srđa se počelo kotrljati kamenje, a široke pukotine gutale su skromnije kućice

Prema izvještajima, sa Srđa se počelo kotrljati kamenje te su se otvorile široke pukotine koje su gutale skromnije kućice u predgrađu. Bunari su ostali bez vode, more se potpuno povuklo iz luke, a plima se vraćala i povlačila nekoliko puta.

Metež, požar i oportunizam!

Pročitajte i ovo jaka tuča Apokaliptične snimke: Stradunom teče rijeka leda, vatrogasci na terenu agonija traje od potresa Ova djeca u školu idu u vatrogasnom domu, roditelji su ogorčeni: " Iz Grada dođu, obećaju nešto, ne ispune ništa"

U svom tom metežu, došlo je i do požara koji se brzo širio, jer su kuće uglavnom bile izgrađene od drveta. Da bi situacija bila još gora, Grad je ostao i bez vlasti koja bi njime upravljala.

Poginulo je oko 3.000 stanovnika grada i okolice, a nastali požar uništio je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago što je nastajalo tijekom više stoljeća. Knez je prilikom potresa poginuo u kapeli, a od 7 članova malog vijeća, 4 je poginulo u potresu. Gradom je zavladala panika, ali i - oportunizam. Ljudi su izvlačili druge ljude iz ruševina iz novčanu naknadu, a pljačkalo se i sve što je bilo u ruševinama, jer nije bilo nikoga da uvede red.

Pljačkanje dragocjenosti

Povjesničar Robin Harris naglašava kako se u izvještajima o kršenju zakona najviše spominju sluge jer su oni znali gdje su pohranjene dragocjenosti te su se mnogima u pljački pridružili prijatelji i obitelj.

Stanovništvo se razbježalo po brodovima, otocima i drugim dijelovima dubrovačkog teritorija.

Tek četiri dana nakon potresa, dio plemstva sastao su u Revelinu kako bi raspavili o ponovnom uspostavljanju vlasti.

Potres nije bio jedini problem

Trenutak potresa ‘pao’ je na delikatnu političku situaciju. Upravo je trajao drugi kandijski rat između Venecije i Trurske, pa je prostor za oportunizam bio još veći. Obje su strane u ovoj katasrofi vidjele priliku za dobivanjem vlasti nad Dubrovnikom i njegovom lukom.

Dan poslije potresa turski zapovjednici u Herceg-Novom poslali su glasnike u Dubrovnik raspitujući se o stanju u kojem se nalazi grad i izražavajući sućut.

Dubrovački veleposlanik u Sarajevu Marin Gučetić je 15. travnja izvjestio kako novi paša namjerava sa svojom vojskom krenuti na jug, navodno u Herceg-Novi, ali zapravo prema nekim izvorima spremao se iznuditi novac od Dubrovnika.

Pisma glasnika

U pismima koja je slao preko dvojice vlaških glasnika, paša je izražavao želju da pomogne. Prije nego što je paša krenuo iz Sarajeva, Gučetić je s njim vodio dug razgovor o Dubrovniku.

Veleposlanik je uporno odbijao pašine uporne ponude da dođe i sa svojom vojskom zaštiti grad.

Gučetić je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se suprostavi zahtjevima sarajevskih trgovaca da se Gabela otvori kako bi se obnovila trgovina s Venecijom.

Dubrovnik na šestom mjestu najjeftinijih vikend odredišta u Europi

Dubrovački neprijatelji među sarajevskim trgovcima i stanovnicima Herceg-Novog iznijeli su paši pritužbe, koje je Marin Gučetić uzalud pokušao pobiti - zbog toga je bačen u tamnicu! Pritužbe su proslijeđene u Hadrijanopol.

Dubrovački poklisari, koji su vjerojatno za potres saznali tek početkom svibnja, izvještavali su da se u Hadrijanopolu naveliko nagađa o velikim svotama novca koje samo čekaju da ih Turci otmu u razrušenom i očajnom Dubrovniku.

Vlasti u tom trenutku nisu bile nimalo sigurne u sposobnosti svojih veleposlanika u Porti i odlučile su poslati trgovce iz Beograda da na to neprijateljskom dvoru ubrzaju delikatan zadatak.

Kara Mustafa je u srpnju zahtijevao 300 vreća punih dukata, za koje je tvrdio da se moraju poslati sultanu kao dubrovačkom vladaru, a to je trebalo predstavljati imovinu Dubrovčana poginulih u potesu, a bez nasljednika.

Poklisari su zadržani kao taoci sve dok se taj novac ne isplati, a turski su zahtjevi postajali sve uporniji i sadržavali su sve više prijetnji.

Prijetnja zatvorom

U to je vrijeme Marin Gučetić izvještavao iz Herceg-Novog da bosanski paša i njemu samom ponovno prijeti zatvorom. Dubrovnik je ipak najviše zabrinjavalo Gučetićevi izvješće kako paša prijeti da će Republiku pretvoriti u bosanski sandžak, ako se potpuno ne ispune zahtjevi Porte.

U rujnu su, noseći harač, na Portu poslana dvojica pokolisara, Jaketa Palmotić i Nikolica Bunić. Imali su upute da traže smanjenje tributa, ukidanje zahtjeva za 300 vreća dukata i prekid razgovora o otvaranju Drača i Neretve za mletačku trgovinu.

Dubrovnik je na kraju pošteđen pretjeranog zahtjeva za novcem u zamjenu za imovinu svojih poginulih građana.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook