Kišni čovjek u Zagrebu: Svakog dana otkriju nešto novo, a jedna stvar ih najviše brine
Piše Maja Medaković,
10. veljače 2017. @ 16:52
U psihijatrijskog bolnici živio je 36 godina iako tamo nije pripadao. Zvali su ga Perica, jer njegovo pravo ime nisu znali, baš kao ni odakle je i tko je točno. I onda se kišnom čovjeku s Raba nakon reportaže u Provjerenom potpuno promijenio život.
Podijelite
Prije dva tjedna Perica je premješten u Zagreb kako bi bio bliže obitelji. U Centru za rehabilitaciju ne zovu ga više Perica nego Sajko. On više ne gura majicu u hlače i trenirku u čarape, ali zato i dalje svaki dan mora pojesti svoj burek i Colu... i još je jedna stvar ostala ista - vrlo je brzo stekao status miljenika, svima se i ovdje uvukao pod kožu.
Dogodilo se nevjerojatno - pronađena mu je davno izgubljena obitelj. Perica je zapravo Said Kešić koji je u kolovozu 1980. nestao na području Prijedora u Bosni i Hercegovini.
36 godina postojala su samo pitanja, ali ne i odgovori. 36 godina psihijatrijska bolnica na Rabu bila je njegov jedini dom. Zaposlenici njegova jedina obitelj. Dali su mu ime Perica, ali za državu on je bio tek NN.
U centru za rehabilitaciju Zagreb tjedan dana uoči Valentinova svi imaju puno posla. Jedan među njima posebno. Brzo uči i ne treba mu puno ponavljati. Ali od svega najviše voli da je sve na svome mjestu. I da je uvijek čist i uredan.
Da će poznati nepoznati Perica s Raba odnosno Said Kašić postati njihov štićenik, vijest je koju su dočekali s veseljem. Ionako mu, kaže ravnateljica Centra Ružica Stipčić, na Rabu nije bilo mjesto.
''Rab je zdravstvena ustanova, psihijatrijska bolnica, a Said je osoba s invaliditetom, osoba s intelektualnim poteškoćama i naravno da rehabilitacijski programi koje pruža centar za rehabilitaciju su primjereniji i zapravo mogu mu pružiti, možemo mu osigurati uslugu kakva mu treba'', rekla je ravnateljica.
Postupno ga uključuju u sve više aktivnosti, pomiču granice. Komunikacija je ponekad problem, jer Said ili Sajko kako ga u centru sada od milja zovu, priča teško i nerazumljivo. Ali, kaže Ljiljana, snalaze se.
Svakog dana otkriju nešto novo, uče iz njegovog ponašanja. Ono što ih trenutačno najviše brine, stanje je Saidovih zglobova. A kada slučajno nije u centru njihove pažnje, on se za to vrlo brzo sam pobrine. Obično se tuži da ga bole leđe ili lakat.