'Nisam bio vani 11 godina. Treba mi 2.500 kn da opet osjetim sunce...'

'Skoro 11 godina nisam izašao van, na zrak. Samo onda kad me Hitna vozi doktoru ili u bolnicu, kazuje nam Josip Katić iz Keića kod Generalskog Stola. Svijet se tom 58-godišnjaku, koji je gotovo 20 godina radio kao kondukter, srušio 28. rujna 2000., kada je na zagrebačkom željezničkom kolodvoru pao pod kotače manevarke, lokomotive za razmještanje vagona.

Pročitajte i ovo PROMETNA NESREĆA Tragedija u Karlovcu: Jedna osoba poginula u prometnoj nesreći! Blagdansko izdanje Poziva Od tisuća dječjih želja njihova je samo jedna: "Toplinu i obiteljski stol gledam samo u mislima..."

tri vijesti o kojima se priča DOZNAJE DNEVNIK NOVE TV Incident s Rafaleom: Borbeni zrakoplov morao je prisilno sletjeti! OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE "Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu Opasno Znanstvenik o alarmantnom otkriću o Jadranu: "Svi uzorci koje sam obradio su to imali i broj raste..."

Brižna supruga

Izgubio je stopalo i lijevu potkoljenicu, pukli su mu zdjelica, desna noga i kuk.

'Ostao je nepokretan, a zbog bolničke bakterije kuk nije mogao biti operiran. Zbog izvaljenog kuka ne može sjediti, samo ležati', priča Slavica, supruga koja se o njemu sama brinula 24 sata dnevno do prije četiri godine. Od tada, zahvaljujući dugoreškoj Udruzi invalida rada, osobna asistentica dolazi četiri sata dnevno.

Josipov je krevet pored prozora. Vidi bratovu kuću, obližnji šumarak i travu... samo jednu sličicu njegovih Keića, koji su zbog krasne prirode i ljepotice Mrežnice mnogima omiljeno odredište. Ništa od toga Josip ne može vidjeti. Ni udahnuti mirise pokošene trave ni čuti zvukove koji dopiru s druge strane kuće. Tek nekoliko metara i pet stepenica nepremostiva su prepreka njegovu izlasku van. A svladalo bi je 2500 kuna. Toliko su dobili od Centra za socijalnu skrb, toliko još nedostaje.

'Probali smo drvenu rampu, ali nije dovoljno čvrsta. Rješenje je teleskopska, koja se može razvući koliko treba. Na nju bi išla ležeća električna kolica i Josip bi mogao van', opisuje Slavica, 'Ta su kolica lanjski dar HŽ-a. Nakon 10 godina posjetili su ga iz bivše firme'.

Mnogi koji su dolazili dok je Josip bio zdrav više ih ne posjećuju, ne pitaju Katiće kako im je, treba li im kakva pomoć. A Josip, opisujući desetljeće muke, gotovo sramežljivo priznaje da ne voli tražiti.

Okončanje spora

Iako je, kao branitelj, bio ranjen u kralježnicu, a u nesreći na poslu ostao nepokretan, još ima rješenje o 90-postotnoj invalidnosti.

'Treba na ponovne preglede, skupljati papire ', objašnjava supruga, dodajući da se nadaju da će uskoro biti okončan 10-godišnji spor s HŽ-om, a Općina asfaltirati put od glavne ceste do njih kako bi zimi ona lakše očistila snijeg, a auto Hitne stigao do njih kad Josipu zatreba liječnička pomoć. (Agencija VLM)