Međunarodno priznanje Republike Hrvatske kao samostalne i suverene države na današnji dan prije 22 godine, 15. siječnja 1992., kao izraz vjekovne težnje za državnošću hrvatskog naroda bit će zlatnim slovima upisano u njegovu povijest, istaknuo je na tribini u organizaciji HDZ-a predsjednik te stranke Tomislav Karamarko kojoj su nazočili članovi tadašnjeg saziva sabora i vlade.
Sjećanje je to na vrijeme strepnje, krvi i znoja i mnoge koji su svoje živote ugradili u hrvatsku samostalnost i oplemenili hrvatsku državu, njih više od 15 tisuća, podsjetio je Karamarko.
VIDEO Fratar među HDZ-ovcima: 'Franjo je bio za dom i ja sam uvijek za dom spreman!'
Hrvatska je na tom putu imala uspona i padova, rekao je upozorivši da i danas postoje ugroze njezine egistencije, spomenuvši, među ostalim, i više od 370.000 nezaposlenih.
'Željeli bismo da vlada koja je dobila svetinju u ruke da se s njome ne poigrava', poručio je Karamarko.
'Opet vidimo zvijezde petokrake i neke čudne kape koje asociraju na golgotu koju je prošao hrvatski narod', upozorio je Karamarko rekavši kako će u HDZ-u uvijek biti antifašisti, ali i antikomunisti.
Tadašnji ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović podsjetio je da svijet tada nije bio sklon hrvatskoj samostalnosti i favorizirao je Jugoslaviju.
Hrvatska nije imala razvijenu diplomatsku mrežu, no krenula je u ostvarenje međunarodnog priznanja i internacionalizacije problema agresije na Hrvatsku, rekao je Šeparović i dodao da su u tome vrlo značajnu ulogu imale Njemačka i Sveta stolica.
Vladimir Šeks, tadašnji potpredsjednik Sabora, hrvatski put u osamostaljenje označio je kao križni put prema hrvatskoj državnosti, suverenoj i samostalnoj državi na kojem su neke od najvažnijih postaja bile Deklaracija o pokretanju postupka za razdruživanje sa SFRJ i referendum o hrvatskoj samostalnosti za koju se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio. Oni koji su bili protiv kasnije su se uključili u borbu protiv Hrvatske, rekao je Šeks.
Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti 25. lipnja '91. pokreće se postupak razdruživanja sa SFRJ i za međunarodno priznanje, a tog je dana bilo i, kako je rekao, sramotno odbijanje partije - tadašnjeg SKH-SDP da glasuje za hrvatsku samostalnost, jer su njezini zastupnici napustili sabornicu.
Predsjednik Tuđman dao je početkom kolovoza 1991. naputak Saboru i narodu da traže puni suverenitet bez rata i predložio vladu demokratskog jedinstva i Franju Gregurića za premijera.
Nakon toga, podsjetio je, jačaju oružana pobuna i agresija na Hrvatsku, 7. listopada pokušan je atentat na predsjednika Tuđmana i državno vodstvo, a sutradan, 8. listopada donesena je odluka o raskidu svih državnopravnih sveza sa SFRJ i pokrenut postupak za međunaordno priznanje do kojeg je konačno i došlo, 13. siječnja kada je Hrvatsku priznala Sveta stolica i 15. siječnja Njemačka zajedno sa zemljama članicama tadašnje Europske zajednice. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Opasna točka
KIJAMET
