Za dio Vukovaraca poslijeratna obnova ni danas nije gotova. U obnovljenim stanovima već osam godina trpe pljesnive zidove i neugodne mirise. Nije bolje ni u Borovu Naselju. Iako ovih dana u Slavoniji nema kiše, vlaga je učinila svoje i plijesan se razvila. Stanari se pitaju kako će tek biti kada im loše izoliran krov zatrpa snijeg.
Zidovi crni od plijesni, sa stropova otpada žbuka, parketi podignuti... Tako žive stanari Vijenca Kneza Branimira iz Vukovara, nakon obnove poslije rata. "To trpimo osam godina. Ujutro kad ustajemo to je kao WC, da prostite, to tako smrdi", kaže stanarka Rozina Andabaka. "Zidovi, podovi, podignuto, evo kažem, podignuto, evo vidite raspalo se i tu, ne mogu više, ovo samo najednom pukla ova kutija od roleta", dodala je Draga Jezdimirović.
Stanari su pripremili projekt energetske obnove, čekali cijelu ovu godinu na natječaj, a onda su uvjeti promijenjeni. Većinom umirovljenici, nemaju novca sanaciju platiti sami. Zgrada je vlažna zbog loše izolacije na krovu. Iako postoji jamstvo za radove, krov nije popravljen niti je itko odgovarao. "Javio sam se u obnovu i razvoj u Zagrebu, ministrima sam pisao, gradonačelniku, dogradonačelniku, birou za obnovu i razvoj, nema vrata koja nisam otvorio", kaže nam Mirko Baić, predstavnik stanara.
Odgovor ministra graditeljstva bio je diplomatski: "Kako se radila obnova poslije rata ja to ne mogu komentirati, međutim, naravno da su i te zgrade nama prihvatljivi prijavitelji i pozivamo ih da se jave na ovaj natječaj koji je upravo u tijeku", kazao je Lovro Kuščević, ministar graditeljstva i prostornog uređenja.
Stanari su pripremili projekt energetske obnove, čekali cijelu ovu godinu na natječaj, a onda su uvjeti promijenjeni. Većinom umirovljenici, nemaju novca sanaciju platiti sami: "Ako bi mi morali sami snositi, onda ne, s mojom mirovinom od 1600 kuna, ne", kaže Rozina Andabaka. "Ja sa 73 godine, u tim godinama da se dajem u te troškove, čujte, niti se može niti hoću", dodaje Jelka Vuković.
Slično su prošli i stanovnici Olajnice, gdje je troškove sanacije od 2 milijuna kuna na kraju snosio Grad, iako su stanovi, baš kao i ovdje, u vlasništvu države i privatnih osoba.
Reporterka Dnevnika Nove TV Marina Bešić Đukarić javila se s lica mjesta i kazala kako je rješenje popraviti krov, no pitanje je tko će to i kako platiti. Stanovi su puni plijesni i u njima je vrlo neugodno živjeti, posebno kad se upali grijanje, jer širi se nesnosan smrad.
Ovaj problem stanari su pokušali riješiti projektom za energetsku obnovu, pripremili su projekt, čekali cijelu godinu da apliciraju na natječaj, a onda su doznali da su uvjeti promijenjeni, postroženi, i njihov pripremljeni projekt sada zapravo više ne vrijedi. Jedno je rješenje da reprogramiraju postojeći projekt, da ugrade u njega nove radove, no vremena je malo, do 17. siječnja, i pitanje je mogu li oni to stići napraviti.
Lani su natječaji Fonda za energetsku učinkovitost bil raspisani u dva navrata i većina vukovarskih zgrada nije prošla: četiri stambene zgrade su prošle, a 12 ih je odbijeno.Nešto je bolje s obiteljskim kućama: usvojeno je 315 projekata, a odbačen 71. Donedavno je na područjima od posebne državne skrbi iznos ovih nepovratnih sredstava bio i do 80 posto, a sada je i ta brojka smanjena, može se dobiti do 60 posto nepovratnih sredstava. Grad Vukovar daje još 20 posto, tako da stanarima ostaje za pokriti još 20 posto.
No, u gradu gdje se živi od minimalaca, od malih mirovina ili bez ikakvih prihoda, mnogim stanarima i to je iznimno mnogo. Primjera radi, pričuva od nekakvih dosadašnjih stotinjak kuna skače do 300, 400 kuna, i to je tako deset godina, jer se radi o kreditima.
Upravo iz tog razloga u Vukovaru je sada 18 stambenih zgrada kojima je potrebna energetska obnova, ali samo u četiri su stanari dali suglasnost da su spremni ući u taj trošak.
