Hrvatski predsjednik Zoran Milanović sudjelovao je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Orahovice u povodu obilježavanja Dana grada Orahovice i blagdana Našašća sv. Križa. Nakon toga se obratio i medijima.
Komentirajući istrage u sportskim savezima te najnovijim izvodima koji su, prema neslužbenim informacijama započeli i u Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO), rekao je da je potreban veći nadzor.
"Očito nisu dosad imali interese, ili su se pravili da ih nemaju, ne mogu reći ništa više od toga. Nemam uvid u te stvari, ne znam kako je funkcioniralo, poznato je da se u nekim sportovima vrti jako malo novca koji je porijeklom iz javnih izvora, kao i privatno-sponzorskih izvora, što je isto novac koji privatnim prstima treba biti nedostupan", rekao je. "Državno odvjetništvo nema samo zadatak braniti proračun. To je očito neobranjivo kad su neki ljudi u pitaju. Ono ima zadatak braniti društvo i zajednicu od svih nezakonitosti. Ne samo ako netko uzme općinsko, nego ako netko uzme nešto i što je vaše."
Na upit o tome kako će se Europa sad sama braniti nakon što su Amerikanci povukli svoje vojnike iz Njemačke, odgovorio je:
"Od koga? Od Irana? Pa američki je ministar neki dan u Dubrovniku govorio da iranske rakete, to je bila veličanstvena spoznaja, mogu dobaciti do Hrvatske. Mogu i do Indije, do Rusije, Etiopije. I što ćemo sad? Što meni znači taj podatak? Pa dosad nas nisu nikad napali. Nisu nikog drugog osim Izraela i obrnuto. Što mi imamo s tim?"
Razarač američke mornarice USS Oscar Austin (DDG-79) koji je danas uplovio u Dubrovnik opisao je kao "veliku vojarnu u školjci broda".
"Prvo sam se htio suzdržavati od komentara, neka to Vlada rješava, međutim, ovako potpuno jasno, to nije nadležnost Vlade, to je protuustavna nadležnost. Mi, tako je ispalo, već više od 20 godina imamo Pomorski zakonik, koji je potpuno sporedan akt koji uopće ne bi trebao regulirati ulazak stranih brodova. Iznad tog zakona je Ustav, zakon je ništa u odnosu na Ustav, posebno ako je razilaženje toliko da je slijepim očima vidljivo. U Ustavu jasno stoji da svaki ulazak strane vojske, i to savezničke, podliježe ratifikaciji, odnosno odobrenju Hrvatskog sabora, uz prethodnu suglasnost predsjednika, tek na prijedlog Vlade", rekao je Milanović.
"Dakle, sva tri najviša tijela su uvezana i intencija je zajednička odgovornost. Onda 2004. dolazi zakon prema kojem to odlučuje samo Vlada. Na to nitko nije reagirao duže od 20 godina i to je sada stvarnost. To je potpuno evidentno neustavan zakon. Ja se ne guram u taj lanac zapovijedanja da bih davao suglasnost - neka se Vlada time bavi, oni radosno stalno mašu zastavicama jer žele udovoljiti, ali mislim da bi se Sabor, kao vrhovno predstavničko tijelo svih hrvatskih građana trebao zainteresirati za svoju nadležnost. To je nadležnost Sabora, ne Vlade", dodao je.
"Ulazi nam 100, 200, nekoliko tisuća vojnika u hrvatsku luku, unutarnje more. Pitam – koja je razlika među toga i situacija iz članka sedam Ustava koji kaže da ulazak strane vojske u Hrvatsku, savezničke, ovo drugo nije ni planirano, mora proći odobrenje Hrvatskog sabora? Dakle, ako ulaze preko Bregane, mora, ako ulaze kroz Splitska vrata, ne mora, super fora. Imamo rupetinu u Ustavu, imamo potpuno neustavan zakon. To je kao da u zakonu piše da su sve narodnosti i vjere jednake, ali onda jednoj vjeri u zakonu kažete: 'Ti ipak nosi trakicu, lijepo izgleda.' Kakav je to zakon? Neustavan."
Kako biste reagirali da ste danas premijer?
"Ja sam bio premijer i nisam promijenio taj zakon. Nisam ga inicirao jer nam to uopće nije bilo u viziru. Dakle, nismo razmišljali o tome. Brodovi su ulazili, odmah odlazili i nikad se nije u javnosti postavilo pitanje, doduše izgleda da i sad u javnosti to nikoga ne zanima, samo ja govorim o tome. Nije se uopće to problematiziralo. Sad imamo ratovanje – to su brodovi koji dolaze iz ratnih operacija koje nije odobrilo Vijeće sigurnosti. Operacija s kojima Hrvatska nema ništa, i to tri dana nakon što je američki ministar rekao da smo na dometu iranskih raketa", rekao je predsjednik te dodao: "Tu se radi o samo jednoj državi i interesima samo jedne države."
"Što bih napravio kao premijer? Ne znam, nisam. Što sam napravio kao premijer, u bitno drukčijim i mirnijim okolnostima? Ništa, kao ni Kosor, Sanader ni Račan. Sanaderova Vlada 2004. je predložila u Sabor, u kojem je imala većinu, donesen je taj zakon, koji je neustavan. Ali ako Plenkoviću odgovara ta vrsta uzurpacije, neka nastavi tako. Ali ako se nešto dogodi, imaju odgovornost", rekao je te naglasio da bez Sabora ne bi puštao strane ratne brodove koji dolaze iz vojnih operacija.
Na pitanje kakav bi stav trebala imati Hrvatska o tome što američki predsjednik Donald Trump poziva partnere za pomoć u Hormuškom tjesnacu, odgovorio je: "Kako možemo pomoći? Da ispravimo tuđe briljantno planiranje? Sad se očekuje da nešto što ni Amerikanci nisu mogli riješiti sa svojih 12, 13 razarača, koliko ih već imaju, sad bi to trebale raditi, što, njemačke krstarice? Te su potopljene u Drugom svjetskom ratu, nema ih."
Inflacija i odluke Europske unije
Na pitanje što bi Vlada trebala napraviti u vezi s rastućom inflacijom, rekao je da je dugoročno za neke stvari kasno.
"Hrvatska je od kakvog-takvog proizvođača hrane, a hrana je tu jako važna, postala totalni ovisnik u uvozu. I tu smo crna kokoš u Europskoj uniji jer ona ipak kao cjelina proizvodi dovoljno hrane za svoje potrebe, ima i višak. Kad god se EU držao civilnih pitanja – hrane, trgovine, sloboda, to je bilo lijepo. Kad se pretvori u štancaonu njemačkih ili bilo čijih tenkova, to ne valja. To smo valjda naučili iz povijesti. I tu nemam nikakve aluzije na Hitlera i naciste, ovo je potpuno druga generacija Nijemaca", poručio je Milanović.
"Ali EU je energija kroz hranu, a ne sulude odluke o tome od koga hoćemo ili nećemo kupovati energiju. Energiju kupuješ, OK? Nagradno pitanje – dolazi li kazahstanska nafta preko Rusije u Njemačku? Dolazi. Je li Njemačka de facto u ratu sa Rusijom? Je. A nafta dolazi i dalje. Dakle, samo glup i nesmotren čovjek donosit će tako ishitrene odluke. Tvoje hoću, tvoje neću. Ovo drugo košta dva puta više", dodao je.
"Onda s tim posljedicama živiš. Imamo rast cijena koji obezvrjeđuje plaće, a od plaća živi ogromna većina naših ljudi. Nisu poduzetnici, nemaju dionice, nemaju vrijednosne papire, nisu rentijeri, nemaju kuće na moru. Razmjerno velik dio svog prihoda troše na osnovne potrebe, a to je što - hrana. Dakle, tu je Hrvatska u problemu zbog zanemarivanja. Hrvatska praktički ništa ne proizvodi."
