Prošao je onaj jedan dan u godini koji cijeli niz medija, političara i "običnih" ljudi iz cijele zemlje provede u Kninu.
Nekoliko dana kasnije život u Kraljevskom Gradu, kako mu se voli tepati, vratio se u normalu, a što ta normala podrazumijeva, provjerili smo s osobom koja je Knin odabrala za dom svih 365 dana u godini.
Pojmovi koji se u novinarskim tekstovima i televizijskim prilozima obično stavljaju uz ovaj grad su bezdan, bez perspektive, na rubu, grad socijalne pomoći...
I tako cijela zemlja gradi ne baš lijepu sliku o životu u gradu koji je prije više od 20 godina mnogima predstavljao bolju budućnost, pa su ga s Kninjanima počeli dijeliti ljudi iz svih dijelova Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine.
Među njima i 29-godišnji diplomirani agronom Marko Pehar, kojem je Knin dom od šeste godine života i za razliku od mnogih njegovih vršnjaka, vratio mu se nakon završetka studija.
Kada su u pitanju razlozi povratka, priča je to u kojoj bi se mnogi pronašli. Ali ono što se s vremenom dogodilo izgradilo ga je kao osobu.
"Nakon pet godina studiranja u Zagrebu i života u maloj sobici u studentskom domu na Savi, mogu reći da sam više bio prisiljen na povratak u Knin. Kao svaka mlada osoba očarana mogućnostima koje nudi Zagreb, želja mi je bila ostati gore, ali tada nisam uspio pronaći posao ili način kojim bi donekle započeo život u tom gradu. Povratkom roditeljima u Knin ponudila mi se prilika za radom u srednjoj školi na stručnom osposobljavanju za 1600 kn, nakon čega mi je uletjela i zamjena, pa sam ostao raditi u školi skoro tri godine. Tu sam stekao zlata vrijedno iskustvo, koje me je dosta promijenilo i usmjerilo", priča Marko i nastavlja:
"U kontaktu s nekoliko generacija učenika otkrio sam da su i ti naizgled 'berlavi' tinejdžeri itekako svjesni situacije u kojoj se nalaze i kakav je grad u kojem žive, puno bolje nego što sam ja bio samo nekoliko godina ranije. Znaju jako dobro da će nakon škole teško pronaći posao u Kninu, znaju koliko im je sustav školovanja zaostao, kao i da u državi vladaju nesposobni političari i korupcija. Dio njih već na početku srednje škole razmišlja o odlasku iz Knina i iz Hrvatske, a dio se već tijekom školovanja odseli skupa s obitelji. Unatoč tome, uvijek bi me veselilo što ta djeca uvijek kažu kako vole svoj grad, kako je neprevedno zapostavljen, da ima potencijala", kaže Marko, koji je radeći u školi paralelno otkrio novu ljubav - biciklizam, i na taj način počeo otkrivati Knin na jedan novi način.
"Kada sam otkrio sve prirodne i kulturne znamenitosti koje ovo mjesto nudi u krugu od samo 30 kilometara od centra, i kada sam doživio te planine, rijeke, jezera, slapove, brda, doline, kanjone, šume, znao sam da se polako počinjem 'ukorjenjivati' u Kninu. Tako me je ta kombinacija dobrih, pametnih i pozitivnih ljudi i djece i prirodnog okruženja, nakon prisilnog dolaska, zadržala u Kninu", zaključuje ovaj 29-godišnjak, koji se danas aktivno natječe u brdskom biciklizmu, a buduća supruga uvela ga je i u svijet planinarenja.
"Uz uvjet da imate posao kojim ste zadovoljni, Knin je dobro mjesto za život", siguran je Marko, ali i svjestan da postoji problem.
"Želim dati svoj doprinos gradu u kojem živim"
"Ponuda posla u Kninu je slaba, i za mlade koji bi započeli svoj život i za stare koji se bore da prežive. Ja sam u Kninu u posljednje četiri godine promijenio četiri posla i svaki put kad bi ostao bez posla i završio na birou, razmišljao sam o odlasku u Irsku ili Njemačku, ali sam znao da nigdje neću biti zadovoljniji i sretniji nego u Kninu, naravno uz uvjet da pronađem posao kojim sam zadovoljan. Knin mi jednostavno nudi sve mogućnosti i sadržaje koje ja želim, tu su mi obitelj i prijatelji i, na kraju krajeva, imam određenu ambiciju te želim dati svoj doprinos gradu u kojem živim", objašnjava.
"I naravno da mi malo zasmeta kada se o Kninu piše i priča u negativnom kontekstu jer većina tih izjava nije objektivna i dolazi uglavnom od ljudi koji ne žive u Kninu i temelje se na medijskim pretpostavkama. Unatoč nedostatku posla i iseljavanju mladih, mislim da Knin ima perspektivu, posebice u vidu aktivnog turizma, kulture i iskorištavanja Europskih fondova preko kojih je sve više i više novca na raspolaganju za male poduzetnike, OPG-ove, udruge i ostale. Jedino to može omogućiti nova zapošljavanja i stvoriti prilike za ostanak mladih", kaže Marko, koji je danas zaposlen u Udruzi osoba s invaliditetom Sveti Bartolomej kao voditelj projekta.
"S druge stane, moram priznati da se nekad i osjećam iznervirano načinom na koje stvari funkcioniraju u gradu, jer je 'mali grad i sve se zna'", dodaje kroz smijeh.
Problemi postoje, ali za Marka je Knin grad po mjeri
A iz tog malog grada odlazi sve više ljudi i po tome se nimalo ne razlikuje od drugih dijelova zemlje.
"Nema tu puno filozofije, ljudi odlaze iz Knina uglavnom zbog posla. Ne mogu se zaposliti ili rade za minimalac, pa su prisiljeni ići u Njemačku ili Irsku. Među mladima postoji i dodatna ogorčenost zbog sustava zapošljavanja kod nas, koji se temelji uglavnom podobnosti umjesto sposobnosti", kaže Marko. Unatoč problemima, da netko tko je dobio posao u Kninu od njega zatraži savjet o tome doseliti se ili ne, rekao bi mu - da.
"Da, isplati se doći. Za mene je Knin grad po mjeri, ali samo ako imaš pošten posao. Kao što sam već spomenuo, ima sve sadržaje koje jedan grad može ponuditi mladoj osobi, bez one velegradske užurbanosti, stresa i negative. I nije skup za život. Svatko može uspjeti u Zagrebu, Irskoj, Njemačkoj, ali ako uspije u Kninu, onda je kralj. Eto mu izazova 'ko želi doći u Knin", poručuje.
On je objeručke prihvatio izazov života u gradu u koji se s roditeljima i bratom doselio iz Konjica (BiH) odmah nakon Oluje. A kako je on odrastao i sazrijevao, mijenjao se i Knin i danas je, kaže Marko, mnogo više od paradnog grada.
"Oluja kao simobol pobjede i završetka rata, ostat će uvijek prva asocijacija na Knin, ali bi trebali biti svjesni da njegova povijest ne seže samo 23, nego 1000 godina unazad", kaže Marko i dodaje kako je i promjena vlasti jedan od faktora koji je sa sobom donio pozitivne stvari.
"Osim što se promijenila struktura vladajućih, mijenja se i svijest građana, koji su napokon shvatili da mogu nešto promijeniti samo ako uzmu stvar u svoje ruke, a ne ako čekaju da im vlast nešto da", zaključuje.
Grad koji je nepresušan izvor aktivnosti cijelu godinu
Marko je u Kninu posložio život koji ne završava sa završetkom radnog vremena. Otkrio je u gradu i njegovoj okolici sve ono što se može ponuditi i ljudima kojima je taj grad samo usputna stanica na putu do konačne destinacije. Ljeti, kaže, ne nedostaje manifestacija poput koncerata, dječjih aktivnosti, sportskih događanja... Ali ono što Knin može ponuditi tijekom cijele godine je - priroda.
"Za prirodnjake koji vole planinarenje, biciklizam, penjanje i slično Knin je nepresušan izvor dodatnih aktivnosti tokom cijele godine. Svi smo doživjeli da kada nam netko dođe u posjet i obilazak grada uvijek ima isti komentar – turistička neiskorištenost. Tu se najviše misli na kninsku tvrđavu koja svojom veličinom, ljepotom i poviješću nadmašuje većinu često spominjanih i razvikanih 'tvrđavica' po obali, ali ja se nadam da će se to uskoro promijeniti, jer Knin ima što za ponuditi i gostima i stanovnicima", poručuje Marko, kojem smo na kraju postavili pitanje je li, uzevši u obzir sve rečeno, u ovom trenutku Knin njegovo konačno odredište ili ipak samo privremeno rješenje.
"To se nikad ne zna, ali vidim se tu u budućnosti. Prihvatio sam izazov života u Kninu ili, kako bi rekli Francuzi, 'challenge accepted'", odgovara.
