Marko Jelić, gradonačelnik Knina (Foto: Saša Vejnović)
Marko Jelić, gradonačelnik Knina (Foto: Saša Vejnović)

Prije nešto više od godinu dana, u svibnju 2017., jedan je molekularni biolog postao prvorazredna politička vijest. Kako i ne bi, kad je na lokalnim izborima u gradu Kninu, dotad neprikosnovenoj utvrdi HDZ-a, sa svojom nezavisnom listom potukao dotadašnju gradonačelnicu Josipu Rimac i postao prvi čovjek grada.


Široj javnosti Marko Jelić je bio potpuna nepoznanica, pa su se tražili detalji o njemu. Pa se ispostavilo da mu to nije prva politička avantura. Još je kao mladac osnovao kninsku mladež HDZ-a kojom je i predsjedao, da bi iz stranke izašao godinu nakon Oluje.

Vezani članci Barbara Štrbac uživo iz Knina o pripremama za obljetnicu Oluje (Foto: Dnevnik.hr) - 3 Gradonačelnik Knina otkrio kome će pokloniti najveću zastavu s tvrđave Šime Vičević razgovara sgradonačelnikom Knina o obljetnici Oluje (Foto: Dnevnik.hr) - 1 Proslava Oluje u Kninu: Vojnici i policajci zaigrat će s Vatrenima, zna se i tko pjeva na koncertu

Jelić se posvetio znanstvenom radu, osnovao je Veleučilište u Kninu kojem je bio i dekan. Na veleučilištu i danas radi kao profesor, a tamo i prima plaću. Sam kaže da kao gradonačelnik radi puno radno vrijeme, ali za to prima tek volontersku naknadu od 4800 kuna. S tim da je prva dva mjeseca radio bez lipe naknade. Kaže da na taj način gradu uštedi između 13 i 14 tisuća kuna bruto, što je dovoljno za osamdesetak porodiljnih naknada godišnje koje su, otkako se promijenila vlast, s tisuću povećane na tri tisuće kuna.

Nazvali smo ga nekoliko dana prije obilježavanja godišnjice Oluje s namjerom da porazgovaramo o stanju u tom gradu kojeg novinari i političari „okupiraju“ tek taj jedan dan u godini. Ispostavilo se da je poslom došao u Zagreb i da će se rado s nama naći. Dogovorili smo se nedaleko od jedne gradske garaže gdje je ostavio automobil.

Neobično, gradski šefovi obično imaju vozače koji brinu gdje će parkirati. ''Ne, ja ga nemam. Ukinuo sam to radno mjesto kad sam postao gradonačelnik'', kaže nam Jelić koji, odijelu i kravati unatoč, djeluje krajnje jednostavno.

U jednom trenutku usred našeg razgovora Grički top je označio podne i na tren prepao sve nepripremljene na snažan prasak. Jelića je to podsjetilo na 1994. kada je došao na fakultet u Zagreb. ''Stigao sam iz Zadra, a tamo u tim godinama kad nešto pukne svi se bacaju na pod. U podne sam se tako našao pored Mimare i kad je opalio Grički top ja sam se automatski bacio na pod, a ljudi me u čudu gledaju što mi je. Ali tako je to tada bilo“, prisjetio se Jelić.

Ovaj inače rođeni Kninjanin ne razmišlja puno kada ga se pita da opiše grad kojeg vodi.

- Knin je normalan dalmatinski grad koji se nalazi u zaleđu jadranske obale. Imamo miran život. To je grad koji ima svu potrebnu infrastrukturu puno većeg grada. Imamo obrazovnu vertikalu, od vrtića do visokog obrazovanja, imamo bolnicu, sud, sve urede državne uprave, tako da je Knin administrativno središte. No, imamo pojavu velikog iseljavanje, dobar dio ljudi nam se iselio između 2011. i 2016. godine, pogotovo uslijed ekonomske krize. Otišla nam je četvrtina građana, uglavnom mladih ljudi, radnosposobnih i kompetentnih u svojim strukama i koji su reproduktivno aktivni. Grad je s 39 godina prosječne starosti 2011. sad zasigurno došao na 50 godina prosječne starosti stanovnika.

Jako smo uspješni u sportovima. Imamo brojne europske, svjetske, državne prvake, od atletike, preko borilačkih sportova. Imali smo i olimpijca u našoj bob reprezentaciji. Knin ima dosta bogat sportski život, a nastojimo to poboljšati. Zadnjih godinu dana iznimno je aktivan kulturni život. Brojne udruge su počele provoditi brojne aspekte djelovanja koji su prije bili zatomljeni ponajprije iz apatije nego iz stvarne nemoći. Nije sve u novcu, ljudi ako imaju duha onda i od malo naprave puno.

Je li kod vas onda gore nego u Slavoniji?

Ne znam je li gore, u Kninu ipak radi tvornica vijaka DIV koja zapošljava 480 ljudi i koji imaju problema s radnom snagom. No, zbog malih plaća ljudi odlaze u zemlje zapadne Europe, gdje se jako traže kvalificirani radnici. Knin je možda u nešto boljoj situaciji jer se nalazi blizu mora, što je olakšavajuća okolnost.

Imate li što od turizma?

U prošloj godina povećali smo broj posjeta. Recimo broj posjetitelja tvrđave povećao se za 300 posto jer dosta ulažemo u marketing, a sad očekujemo i ulaganje u smještajne kapacitete.

Imate neke naznake?

Imam. Neki dan sam dobio pismo namjere jednog investicijskog fonda. Suradnica tog fonda je moja bivša studentica, ona i suprug su iz Knina. Žive u Gani, a fond je afričko-američko-kineski, pa i predsjednik uprave tog fonda često dolazi s njima.

Kako vam se čini odnos države prema Kninu? Može li se vući neka paralela s Vukovarom?

Vukovar je puno više stradao i zbog toga postoji poseban zakon o Vukovaru, kakvog Knin, nažalost, nema. Naš se grad nekad punio od okolnih područja. To vam je danas pusta zemlja, jer tamo više ne žive ni Srbi ni Hrvati. Više nemate nikoga.

Kakvi su međunacionalni odnosi u Kninu?

Međunacionalnih incidenata nemamo već 20 godina. Dogodi se da netko nešto u krivom trenutku napravi ili kaže, pa onda ispadne potencijalno neka sitna provokacija. Ali Kninjani to ne čine. Ovo što nam se događalo proteklih godina i od strane nekih desnih struktura koje su išle s nedozvoljenim obilježjima s hrvatske strane, ali zna se dogoditi da mladi Srbi koji žive negdje vani naprave nekakav grafit ili nešto… to pravi probleme svima nama. Ali to ne podržava ni srpska zajednica u Kninu. Nama je Oluja sveti događaj. To je trenutak kad smo se mi vratili doma, kad je počeo mir. To nije pobjeda nad srpskim narodom nego nad jednom lošom i krivom politikom koja je zavila u crno mnoge nacije.

Srbi koji su morali otići Oluju doživljavaju potpuno drukčije. Može li se taj razdor ikad i kako promijeniti?

Pobjednik ima najveću odgovornost. On mora biti razuman, mora ukazivati, ne treba se hvaliti u smislu častohlepnja, nego obilježavanje treba biti dostojanstveno da pokaže da je dostojanstvo u pobjedi. Je, Oluja je bila iznimno traumatičan događaj za Srbe koji su živjeli na tim područjima. Ja sam to doživio četiri godine ranije. Ali treba shvatiti da je Hrvatska domovina svih nas i da pomaže svima. Treba razumjeti da je Miloševićeva politika bila inicijator svakog zla. Jer da toga nije bilo ne bi bilo ni rata.

Koliko se Srba vratilo u Knin?

Ne znam koliko ih se vratilo, ali u ovom trenutku na području grada živi oko 23 posto Srba. Službeno u Kninu živi 15.407 stanovnika, prema popisu iz 2011., a stvarno ih je oko desetak tisuća.

Vaša pobjeda na lokalnim izborima sve je iznenadila...

Mene nije.

Što mislite da je presudilo?

Knin je tradicionalna HDZ-ova sredina. I ja sam u mladosti osnovao mladež HDZ-a…

Mladost ludost?

Ma ne… HDZ je tada bio pokret koji je bio istoznačnica sa slobodom i zemljom koja je oslobođena. Velike zasluge te stranke u to vrijeme na samostalnost Hrvatske. No s vremenom dođe do stanovitih dekadencija i uključe se ljudi kojima su važniji osobni nego opći ciljevi. I dalje su vodili neke svoje privatne poslove i to se odrazilo na rejting HDZ-a i Hrvatske. Prestao sam biti član 1996. jer se ispunilo ono što sam želio, da dođem u svoj rodni grad i da Hrvatska bude slobodna. I dalje sam se bavio znanstvenim i istraživačkim radom. U Kninu je ljudima bilo dosta neslobode. Da ne možeš reći što misliš. Ovo je novi svijet gdje informacije kolaju i ne želite da vam prodike drži netko tko zna manje od vas i ne da vam da napredujete. Osim toga, ljudi su mene i moje zamjenike poznavali iz raznih aktivnosti i prepoznali su kao nekoga tko je suprotan ovome što sam ranije naveo.

Što vas je potaknulo da se aktivirate, da poželite raditi ovaj posao?

Ma ja ovaj posao ne želim raditi. Nisam nikad ni želio. Imam svoj posao, ja sam profesor, znanstvenik i menadžer. Ali sam rekao da ovako više ne može. Ljudi nam odlaze, nastupila je bezidejnost, ali i oholost kod tadašnje vlasti i zato sam se upustio u to. Ovo nije moj posao, nego dužnost koju ću odraditi četiri godine nakon čega idem novim smjerom…

Zaista se ne mislite opet kandidirati?

Ne i to ne iz razloga što to ne mogu. Čovjek ne smije raditi jedan posao duže od četiri do šest godina jer tada počne sustav prilagođavati sebi i svojim potrebama, a nastupi i osobno zasićenje. A to nema smisla.

Zagrebački gadonačelnik se, recimo, ne bi složio s vama. On dugovječnost na toj poziciji ističe kao svoj veliki plus.

Iako određeni dijelovi javnosti imaju drugačije mišljenje, ja mogu reći da je Zagreb divan. Uređen je. Nedavno sam bio u Pragu i Bruxellesu i mogu reći da je Zagreb 10 kopalja ispred njih i po čistoći i po urednosti i po civilizacijskom okruženju. Bez obzira što tko rekao, Bandić je tome jako puno pridonio. On je radoholičar, ne prestaje raditi… Ima li nekih mana? Pa svi ih imamo.

Vjerojatno bi i Knin bio izgrađeniji i uredniji da ima prirez kakvog ima Zagreb.

Mi imamo maksimalan prirez, on je 10 posto. U redu, zagrebački je 18 posto, ali tako je propisano u zakonu. Nije stvar u prirezu…

Ako želite nešto napraviti morate imati novac.

Naravno. Knin je uredan i čist grad. Naši gradski sustavi također funkcioniraju. Često vam jedna osoba znači uspjeh ili neuspjeh. Zasad očito većina građana Zagreba u kolegi Bandiću prepoznaje nekoga tko uspijeva zadovoljiti njihove želje. Zasigurno ima razloga za prigovore, ali ima i za mene i za svakog drugog.

Dobro, znači čak i ako Kninjani budu željeli da nastavite voditi grad, vi im nećete dati šansu da vas biraju?

Ne. Ja sam to rekao prvi dan. Moj je posao da ustrojim sustav, da bude funkcionalan. Mi više ne znamo koga zapošljavamo, to radi povjerenstvo. Mogu vam ispričati jedan slučaj. Jedna žena je tri dana sjedila ispred moga ureda pa sam pitao tajnicu što ona čeka i zašto ne uđe. A ona mi kaže da je to naša nova zaposlenica. Ja sam ukinuo mogućnost da gradonačelnik bira sve, od portira pa do ne znam koga. To nije posao gradonačelnika, već je njegovo strateško promišljanje, komunikacija s građanima i institucijama. Ako ja zaposlim nekoga tko nije sposoban, zato što je moja sestra ili moj kum, onda ću ja morati raditi njegov posao jer sustav na tom mjestu neće funkcionirati kako treba.

Što biste izdvojili kao najbolju stvar u Kninu?

To su sugrađani koji uistinu vole grad. Knin je multietnička, ali i multikulturalna sredina. Svi ljudi govore da im je Knin u srcu. I kad odu odavde govore da Knin osjećaju svojim gradom.

A što vam jako smeta i htjeli biste to promijeniti?

To je osjećaj opće javnosti da je Knin grad slučaj. A mi to nismo, normalan smo grad kao i svaki drugi. U puno stvari smo predvodnici na državnoj, a možda i na svjetskoj razini jer provodimo ideje kojih se drugi nisu ni dosjetili…

Na primjer?

Pa recimo e-komunalni redar. To je aplikacija kojom možete vrlo jednostavno mobitelom prijaviti neke nepravilnosti u gradu koje uočite. Ovako je svaki građanin zapravo komunalni redar.

I Zagreb ima nešto slično.

Tako je. Mi smo našu uveli i građanin u svakom trenutku vidi status prijava. To smo napravili da prenesemo odgovornost na građane i sad im nije problem da sami prijave, a mi vrlo brzo reagiramo. I ja sam neki dan otišao i uslikao, a oni ne znaju da sam to ja prijavio. I onda kasnije prođem i vidim je li to riješeno.

Testirate ih?

Naravno, to mi je posao.

Jeste li požalili što ste se prihvatili posla gradonačelnika ili ste zadovoljni kako se stvari razvijaju?

Ja nikad nisam zadovoljan, to svi znaju. Ne postoji idealno osim kod Boga. Neke su stvari jako dobre, druge bi mogle biti i bolje, a ima i onih koje se ne miču s mjesta. Ne bi bilo toliko sporo da su zakoni konstruktivniji. Uvijek imam osjećaj da ljudi koji pišu zakone malo znaju o samoj problematici. A i kad znaju dosta o tome ne konzultiraju druge zakone koji priječe određene stvari, pa imate kolizije.

Što biste nekome tko možda razmišlja o tome da dođe živjeti u Knin rekli, zašto bi to trebao učiniti?

Mogu reći zašto sam se ja vratio, jer sam živio i u Njemačkoj, Zagrebu, Rijeci… Vratio sam se jer je to grad normalnog življenja. Tamo imate svu potrebnu infrastrukturu. Grad je malen, ne gubite previše vremena. Ja odem na ručak i vratim se za 20 minuta, a u Zagrebu ne mogu doći do automobila u garaži za 20 minuta. Priroda, kulturno povijesno naslijeđe, blizina mora… pa i Zagreb je relativno blizu. Split i Zadar su na sat vremena, Šibenik na 45 minuta. To je mjesto gdje možete imati većinu stvari koje su vam potrebne. Zar ne želite da vam obitelj živi u sigurnom okruženju gdje se svi poznaju i svi priskaču u pomoć… Eto, to je Knin.