Na društvenim mrežama žestoki komentari zbog "lidlića": "Alo, roditelji, pa kako to 'odgajate' svoju djecu? "

Brojne građane razljutila je i rastužila vijest iz Splita o tome kako se među nekom vrtićkom djecom, ona siromašnija - zovu "lidlići". Na društvenim mrežama osvanuli su brojni komentari, u kojima građani osuđuju takav način komunikacije koji su djeca očito preuzela od starijih.

Pročitajte i ovo poteškoće u razvoju Ante (6) napokon može u gradski vrtić: "Iza nas je šest godina borbe..." Sredstvo za čišćenje stavilo u usta Osnivačica vrtića: "Dijete je počelo plakati, vjerojatno ga je peklo"; Toksikologinja poručuje: "Upute proizvođača se često ne čitaju"

Bojan Bernik, mladi uspješni poduzetnik na svom je Facebooku napisao kako nije bitno koliko imaš nego što s time radiš te da će uvijek biti iskompleksiranih ljudi koji misle da ih logo na istoj pamučnoj maijici čini boljima i vrijednijiam od drugih: "Nosio sam Mike umjesto Nike tenisica kao klinac i znam što znači kada te druga djeca ismijavaju i maltretiraju što umjesto marki nosiš stvari kupljene na Hreliću. Djeca znaju biti okrutna dok ih roditelji ne odgoje kako treba.

Ja sam prvih 7 godina odrastao u “kući” od 30m2 sa grijanjem na drva. Ne znate osjećaj kada se probudite, a u kući 0 stupnjeva, pa ti izađi iz kreveta ako se usudiš. Kao da smo u Sibiru, a ne 300m od Dinamovog stadiona.

Sa starcima sam obišao pola Europe u Stojadinu, spavali smo u šatoru i jeli na haubi od auta ispred shopping centara. Nije bitno koliko imaš nego što sa time radiš. Ne kupujem u Lidlu jer volim imati izbor, ali isto tako znam da su tamo isključivo kvalitetni proizvodi. Kaufland mi je s druge strane super. Uvijek će biti iskompleksiranih ljudi koji misle da ih logo na istoj pamučnoj majici čini boljima i vrijednijima od drugih."

"Alo, roditelji, pa kako to "odgajate" svoju djecu? "

Što se događa u domovini prati i Martina, koja je prije par godina nakon otišla raditi u Irsku, u jednu veliku svjetsku kompaniju. Vijest o 'lidlićima' ju je posebno rastužila. "Imala sam sreću sto su mi roditelji zarađivali dovoljno da mi priušte neke stvari, preko kultnih Martensica do Lee traperica. Međutim, nikada mi nije padalo na pamet rugati se vršnjacima koji su kupovali kopije istih marki, često na Ponte Rossu jer tada Lidla nije bilo; sjećam se samo koliko me to činilo tužnom. No, nisam to nikada rekla na glas onima koji se jesu rugali i, da mogu ikako vratiti vrijeme unatrag, sigurno bih to ispravila. Sutnja nije zlato u ovom slucaju. Lidlići!!!! Alo, roditelji, pa kako to "odgajate" svoju djecu? Osvrnite se oko sebe i svoje osi, sagledajte tužnu realnost hrvatske neimaštine. Ja nisam bila niti svjesna što je to marka u vrtićkoj dobi. Bilo mi bitno imati ruke prljave od blata i lutku u ruci. Kako će tek izgledati kada sadašnja generacija tih vrtićaraca dospije u tinejdžersku dob? Nemojmo se onda čuditi porastu samoubojstava i nasilništva, mudrovati o taktikama prevencije istih. Kako sijemo, tako i žanjemo. O, tugo moja rvacka, na najniže si grane spala. I nemojte misliti da i mladi i stari danas emigriraju isključivo trbuhom za kruhom. A, ne! Bježe od ovakvog sablaznog mentaliteta glavom bez obzira! Ovakvim obrascima ponašanja kopamo sami sebi mjesto dva metra ispod zemlje, toliko vješto da i politička "elita" samo zadovoljno promatra, likuje i trlja prste. Ne, ovo više nije niti snobizam, ovo je zloba, i to ona najopasnije vrste - primitivna !!!!"