U pjesmi koju je posvetio sinu Mario objašnjava zašto toliko mladih napušta Hrvatsku te pritom uz političare i profitere krivi i sebe i sve oni koji su mirno promatrali što se događa u zemlji.
Pročitajte i ovo
Potresnu pjesmu objavljujemo uz dozvolu autora.
Sretan put svim sinovima
Kriv sam, sine, jer nisam lajo,
krivi smo malo pomalo svi.
Teško je bilo i rat je trajo,
dođoše ljudi podli i zli.
Kao termiti na drvo meko,
sisali blago države ove.
Na prvoj crti dok gine neko,
oni na trudu djedova plove.
Potpisom pera samo za kunu,
uzeše firme i radna mjesta.
Debljali konto na svom računu,
radnike mnoge čekala cesta.
A mi smo samo šutiti znali,
virovat jednom biti će bolje.
Maleni čovjek ostat će mali,
nestalo vjere, nestalo volje.
Krenite, djeco, sretan vam put,
u tuđoj zemlji nađite sreću.
Ne vridi biti tužan ni ljut,
iako dugo vidit vas neću.
Možda se jednom sve priokrene,
dođite kući, vratite nadu.
Orite zemlju, lomite stijene,
vratite ponos selu i gradu.
