Ima onih koji kao muha bez glave voze na dva kao i na četiri kotača, a i onih koji se kreću na dvije noge. Pravila u prometu postoje s razlogom, ona koja ne valjaju, mora se mijenjati, a najviše treba raditi na edukaciji i prevenciji. U slučaju biciklista, međutim, policija ne odustaje od represije iako ona ne daje rezultate, a da je riječ o besmislenom trošenju resursa pokazuju i odluke sudova.
Slučaj prvi: Na jednoj strani policija ispisuje kaznu biciklistima za vožnju biciklističkom stazom u suprotnom smjeru od označenoga, a istovremeno na suprotnoj strani automobili nekažnjeno stoje parkirani i na pločniku i na biciklističkoj stazi kojom bi kažnjeni biciklisti trebali voziti.
Vezani članci
Slučaj drugi: Vozači bicikla često ostanu zatečeni i prilično neugodno iznenađeni kad u slučajevima u kojima su sami skrivili pad s bicikla i ozlijedili se dobiju još i kaznu za izazivanje prometne nesreće, a nitko drugi nije stradao niti je došlo do materijalne štete.
Slučaj treći: Neosvijetljeni biciklisti ili oni koji izlijeću na kolnik u krivim smjerovima prolaze često bez kazne.
Koji od navedenih slučajeva zaslužuje pažnju i postupanje policije, pitanje je na koje nije teško dati odgovor. Međutim, praksa pokazuje da su forma i norma važnije od sadržaja pa ispada da je broj napisanih kazni važniji od smanjenja broja nesreća premda bi upravo to trebalo biti pokazatelj uspješnosti policijskih akcija.
Prometna sigurnost po mjeri svih
Represivne akcije koje provodi policija ne uspijevaju zaustaviti trend porasta broja nesreća pa je u 2021. u Zagrebu i Splitu zabilježen veći broj nesreća nego 2019. godine, pokazala je analiza prometnih nesreća u kojima su sudjelovali biciklisti u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Vukovaru, koju je proveo Sindikat biciklista i uputio zahtjev MUP-u za promjenu prakse u radu policije.
Rezultati analize temelje se na podacima koje su dostavile nadležne policijske uprave – zagrebačka, splitsko-dalmatinska, primorsko-goranska, osječko-baranjska i vukovarsko-srijemska. Osim ukupnog broja nesreća, prikupljeni su podaci o broju poginulih i broju ozlijeđenih biciklista, a traženi su i podaci o broju provedenih represivnih akcija za svaku godinu od 2019. do 2021.
''Dodatnom analizom, višegodišnjim kontinuiranim praćenjem represivnih aktivnosti, primjetno je da razlog izostanka učinka akcija, koje provodi policija, leži i u pogrešno usmjerenom djelovanju prema biciklistima koji čine beznačajne prekršaje, kod kojih su posljedice neznatne i ne zahtijevaju osudu kroz izricanje kazne. Do sada nikakva reakcija ili pomaci nisu postignuti'', upozorili su iz Sindikata biciklista.
Vozači na dva kotača u broju prekršaja rijetko razočaraju, no s obzirom na to da su prometne nesreće u kojima stradavaju biciklisti mahom povezane s nepropisnim uključivanjem u promet, odnosno neuočljivost biciklista u prometu, još uvijek je pomalo misterij zašto je policija gotovo ukopana u zasjedama za nepropisno korištenje biciklističkih staza i traka i nekretanje što bliže prema desnom rubu kolnika.
Nejasno je to i Sindikatu biciklista koji se pita je li riječ o diskriminaciji ili neznanju policije, pogotovo u Zagrebu gdje je policiji u niz navrata upućivan poziv na dodatnu edukaciju, a pitaju se: ''Kakva je to logika - uloviti sve one koji voze bicikl po nogostupima koji nisu obojeni crvenom bojom, tj. one koji ne voze po tim istim nogostupima, a koji jesu prethodno obojeni crvenom bojom? A ako se radi o obojenom nogostupu, onda još treba pripaziti da kretanje bude u smjeru nacrtanih strelica i algoritam je zatvoren''.
Kad je riječ o edukaciji za građane, Sindikat biciklista je s obzirom na to da su ovo ljeto stupile na snagu izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama ažurirao priručnik s novim obavezama i pravilima za vožnju biciklom i osobnim prijevoznim sredstvom poput električnog romobila.
Značaj instituta beznačajnog prekršaja
Kao još jedan primjer trošenja resursa, financijskih i ljudskih, iz Sindikata navode i podnošenje optužnih prijedloga protiv biciklista koji padaju s bicikla i ozlijede se, a da pritom ne ugroze druge sudionike u prometu: ''Vozači bicikla često ostanu zatečeni i neugodno iznenađeni kada u ovakvim slučajevima dobiju još i kaznu za izazivanje prometne nesreće. S gledišta zakonodavca, to se smatra prometnom nesrećom, bez obzira je li netko sletio autom ili biciklom s ceste, čak i ako je samo nastala materijalna šteta, a posebice ako se pri tome još i ozlijedio''.
Međutim, postoji nešto što se zove institut beznačajnog prekršaja, a na njega upozoravaju i sudovi.
''Besmisleno je, upozoravaju iz Sindikata, postupanje policije u ovakvim slučajevima, gdje ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a posljedice prekršaja biciklista pogađaju tako da je njegovo kažnjavanje nepotrebno s obzirom na to da se nalazi u bolnici, a drugih oštećenika, kojima je potrebna nadoknada štete, nema''.
Prekršajni sud u Osijeku donio je presudu kojom je biciklistkinju oslobodio optužbe: ''Iz navedenog je evidentno (…) nije ugrozila druge sudionike u prometu, već samo sebe obzirom na to da nema podataka da bi njezinim postupanjem bio ugrožen i NN vozač bicikla. Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je stupanj ugrožavanja i povrede javnog poretka u konkretnom slučaju neznatan, te nema potrebe da počinitelj bude kažnjen, zbog čega su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta beznačajnog prekršaja''.
I Općinski sud u Zagrebu se također referirao na navedenu presudu: ''U ovom se predmetu okrivljenicu tereti za, u biti, isto postupanje - nepropisno upravljanje biciklom, zbog čega je došlo do pada u kojem je bila ozlijeđena, a ne proizlazi da bi svojim, nepropisnim i kažnjivim postupanjem nekoga ugrozila, to Sud nalazi da se trebaju primijeniti odredbe članak 24a Prekršajnog zakona, zbog čega je okrivljena oslobođena optužbe''.
Zbog svega navedenog, Sindikat biciklista je uputio dopis MUP-u u kojem se snažno zalažu za promjenu prakse u radu policije što bi donijelo i uštedu s obzirom na to da se novac građana iz proračuna troši kako bi se pokrilo troškove prekršajnog postupka.
Zatražili su primjenu članka 24a Prekršajnog zakona (beznačajan prekršaj) u slučajevima kada se radi o padu vozača bicikla prilikom kojeg nije došlo do materijalne štete ili ozljeda drugih sudionika u prometu te kada vozač bicikla krši članak 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a pritom ne ugrožava druge sudionike u prometu.
Također, od policije traže da usmjere represivno djelovanje na prekršaje vozača bicikala koji nisu propisno osvijetljeni noću i u uvjetima smanjene vidljivosti.
''Zakonska je obveza da od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na biciklu i osobnom prijevoznom sredstvu mora biti upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani i policija će poduzimati preventivne i represivne aktivnosti u cilju poštivanja zakonski odredbi'', istaknuli su za DNEVNIK.hr iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Napominju da policija kao ovlašteni tužitelj, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, postupa prema počiniteljima prekršaja i pri tome vodi računa ''o svakom pojedinačnom prekršaju i počinitelju prekršaja, uzimajući u obzir sve okolnosti i činjenice u konkretnom slučaju''.
Postupanje policije prema biciklistima kao ranjivoj skupini sudionika u cestovnom prometu, kažu, ''bilo je i dosad od osobite važnosti te će se nastaviti i nadalje, s obzirom na to da i sami biciklisti kršenjem propisa o sigurnosti cestovnog prometa doprinose izazivanju prometnih nesreća'': ''Sama primjena odredbi članka 24a Prekršajnog zakona ovisi o svakom pojedinačnom slučaju i nije moguće generalno primjenjivati navedeni institut''.
